Dragi moji,

svake godine javljaju mi se učenici koji muku muče, ne s učenjem, kao što biste pomislili, već s TREMOM.

Ne biste vjerovali, koliko ljudi, malih i velikih, ima tremu i pita se kako se "izliječiti" od treme!

Promislila sam, najpametnije bi bilo pitati vas, učenike, za pomoć i mišljenje.

Neki od vas se uspješno nose s tremom, pa su ponudili svoje savjete.

Razgovarala sam s jednim šestašem i skupinom osmaša te im zahvaljujem na suradnji.

Nekome će pomoći jedan savjet, nekom neki drugi savjet, svatko neka isproba sam i pronađe za sebe najbolji recept protiv treme.

Izbjegavanje situacija u kojima osjećamo tremu nije rješenje, jer neke situacije ni ne možemo izbjeći.

Od izbjegavanja trema samo postaje još veća, pa neki strahuju već od same treme!

Zapamtite, nije hrabrost ako se ne bojimo, već kada se usprkos straha borimo i idemo naprijed!

Slobodno mi se i obratite, ako ovi savjeti nisu bili dovoljni!

vaša psihologinja

Evo kako mi je Bruno Radić, učenik 6.b, vrlo živopisno opisao problem:

TREMA

Ona je jeziva. Dođe prije testa, ispitivanja i sličnih događaja na satu. Za nju nitko ne želi mariti, ali se ona uvuče pod kožu, a za njom dođe ocjena 1.

Što napraviti?

Ostati takav i izgubiti pravo na školovanje ?

Naravno da ne! Treba sjesti i učiti, pa ako si dobro naučio, ne boj se.

Ako odgovor na neko pitanje ne znaš, upitaj učitelje.

Ako neko pitanje ne postoji u udžbeniku, ukaži na to učiteljici ili učitelju.

Ne stvaraj paniku!

Na satovima, prati nastavu kako se ne bi dogodilo da umjesto tebe na pitanje odgovara tvoj učitelj riječima: "Učili smo o tome prošli sat.".

Dakle, na satu dobro slušaj pa ćeš znati odgovor, a kod kuće ćeš imati manje posla.

Ako uočiš da učitelj nije u tvom razredu obradio nastavnu lekciju, mirno i pristojno ukaži na to. Ali, obavezno, savjetujem, ne povisuj ton!

Trema više neće dolaziti, ako slijediš ove upute!

Evo i kako su tremu objasnili osmaši i što oni savjetuju!

Gospodin Karlo Gale, Duje Garac, Ivana Gudelj, Lucija Kolovrat i Daria Bagarić iz 8.a

Ana Strujić, Ana Sičenica, Katarina Vukoja Vuksi, Luka Jelavić Šako iz 8.b

odlučili su pomoći jer prepoznaju da je lakše kada znaš da nisi samo ti "čudna biljka".

Na početku, treba reći kako bi život bio dosadniji bez treme. "Leptirići" u stomaku mogu biti zanimljivi i uzbudljivi. "Manja" trema može biti korisna jer nas motivira i pokazuje da nam je do nečega stalo. Na primjer, da nemamo ni mrvu treme, ne bismo se vjerojatno spremali za ispit.

Ali, ako je trema snažna pa te "blokira", ne smanjuje se već dovodi do toga da ne možeš pokazati svoje znanje, pa uslijedi čak i jedinica, vrijeme je da se nešto poduzme.

Idemo redom. Kako bi se uspješno nosili s nekom poteškoćom, trebamo je prvo dobro sagledati, sa svih strana, iznutra, izvana, od gore, od dole, s lijeve i desne strane, iz  ptičje pa iz žablje perspektive i tako dalje.

Stoga, logično, prvo pitanje glasi:

"Koliko uopće poznaš tremu, kada se javlja, po čemu je prepoznaješ kod sebe ili drugih, što je pogoršava ili umanjuje...?"

Trema se može javiti prije pisanog i usmenog ispita znanja, ali i poslije, kada iščekuješ rezultate ispita, prije utakmice koju trebaš odigrati, pred nastup na školskoj priredbi ili, pak, pred sastanak s dečkom ili curom.

Mogući znakovi treme na tjelesnom planu: znoje ti se dlanovi, drhte ti ruke ili cijelo tijelo, "drhti" ti glas, zamuckuješ, obrazi se zarumene, moraš žurno na wc, ponestaje ti zraka (disanje u strahu postaje pliće i brže), imaš poriv zaplakati, a možda i zaplačeš, srce ti se uzlupa, u stomaku osjećaš "leptiriće", "grop" ili "knedlu" u grlu...

Osjećaji vezani za tremu su: nervoza, nelagoda, nemir, nesigurnost, strah, panika.

Pored neizvjesnosti, misli u tremi su često negativne: očekuješ najgore, jednostavno "znaš" da ćeš dobiti jedinicu, "sigurna si" da ćeš se osramotiti, da nećeš ništa znati, sve si zaboravio, sve ti se "pomiješalo u glavi", "najbolje je da odustanem", "najgori sam u razredu", "matematika nije za mene"...

Trema može biti snažnija kod strožeg učitelja, ali ponekad trema čini da pogled učitelja doživiš "strašnim", kao da "pogled prolazi kroz mene".

Naravno, takve misli ne pomažu, već pojačavaju tremu!

Stoga, bilo bi dobro razmisliti što baš kod tebe izaziva tremu.

Radi li se o tome da i inače nemaš samopouzdanja?

Možda imaš tremu kod učitelja kojeg prati glas da je "strog", "grozan"?

Bojiš li se same treme?

Imaš li tremu samo na nekim predmetima koji ti ne idu od ruke?

Bojiš li se ljutnje roditelja kada dobiješ lošiju ocjenu?

Strahuješ li da ćeš se "osramotiti" pred razredom?

Trema je obično najsnažnija neposredno pred ispit i na početku ispita (kod prvog pitanja), a potom se većina tremaroša ipak opusti. Kada situacija u kojoj osjećamo tremu konačno prođe, nastupa snažni osjećaj olakšanja, osjećaš "kao da ti je kamen pao sa srca". Veseliš se ako si pobijedio tremu, ali ponekad, osjećaš i nevjericu da si uspio ili uspjela.

Važno je de ne odustaneš, čak i ako ne uspiješ dobiti ocjenu ili rezultat koji želiš.

Barem ćeš znati da si dao ili dala sve od sebe, da si se trudio, a to je važno.

Ako odustaneš, nećeš nikad imati priliku za uspjeh.
 

Što pomaže kod treme?

Prvo, podsjeti se da trema može biti korisna, potiče te na akciju, da budeš spreman i uložiš više svoje energije u ono što ti je važno. U ono što je vrijedno u životu, vrijedi uložiti i više energije!

Znamo da nije baš popularno, ali za početak, trebalo bi redovito učiti da se gradivo ne gomila na hrpe koje ti onda djeluju prijeteće i nesavladive u kratko vrijeme.

Poželjno je i dobro naučiti, kako bi se osjećao i djelovao sigurnije u ključnom trenutku. Dakle, i kada misliš da si naučila, još koji put ponovi, da učvrstiš znanje.

Mnogima pomaže i kada ih kod kuće ispitaju, daje im dodatni osjećaj sigurnosti u vlastito znanje.

Mogu ti pomoći i prijatelji iz razreda, na malom i velikom odmoru, kada te uhvati "panika" i čini ti se da si sve zaboravio. Podržat će te i ohrabriti ("Spreman si, bit će sve OK"), a mogu te i ispitati ili ti ponoviti najvažnije dijelove gradiva.

Pomaže kada misliš na blisku osobu koja te i inače hrabri, sjeti se njenih riječi...

Ako se zbuniš, zastaneš, zaboraviš pitanje, mirno zamoli učitelja da kreneš od početka ili da ti ponovi pitanje.

Kada odgovaraš, drži se uspravno (djeluješ sigurnije, a tako se i osjećaš jer ne blokiraš disanje), potrudi se govoriti glasno i jasno, ne ljuljaj se, ne maši rukama previše, ne povlači rukave. Ako možeš, gledaj učitelja u oči, ili barem nemoj gledati u strop ili pod. Možda ti ove upute djeluju neostvarive? Tada, savjetujemo, uvježbaj držanje i odgovaranje kod kuće. Zamoli člana obitelji da ti pri tome glumi ulogu "strogog učitelja".

Ako te netko iz razreda "poklopi" upadicom, ne daj se smesti!

Učiteljima na znanje: strpljenje, smisao za humor kod učitelja i osmijeh olakšavaju učeniku s tremom !

Ni to nije sve!

Uvijek se dobro naspavaj. Ne zaboravi na tjelovježbu, i vrijeme za opuštanje.

Kako se opuštaš u slobodno vrijeme? Družiš li se s prijateljima? Slušaš omiljenu glazbu?

Unutarnji govor ohrabrenja

U sebi kaži riječi poput ovih: "Samo polako, ništa strašno se neće dogoditi.", "Mogu ja to.", "Bit će sve OK.", "Učila sam, mama me ispitala, sve sam znala", "Važno je da dam sve od sebe, pa i ako ne bude sve savršeno, to nije strašno"...

Vježbe disanja i opuštanja

Pokušaj naučiti neke tehnike disanja i opuštanja. Vježbaj pravilno disanje u mirnoj situaciji, kod kuće. Kada smo u strahu, naše disanje postane plitko, ubrzano što pojačava tremu. Stoga, nekoliko puta udahni polako i duboko (pomaže ako u sebi brojiš do 4 dok udišeš). Zatim, možeš zadržati dah u sebi isto toliko, pa potom isto tako lagano i polako izdisati. Pri izdisaju, zamišljaj kako sa zrakom iz tebe izalzi sva trema i nesigurnost. Uvijek diši kroz nos. Napravi kratku pauzu, pa ponovi.

Kada uvježbaš ovu tehniku, primijeni je pred početak ispitivanja. Kada čuješ prvo pitanje, prvo jednom duboko i polako udahni i izdahni, pa se baci na posao...