preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:

VIRTUALNA KNJIŽNICA

Slike Stobreča

 

Zanimljivosti iz naše škole u 2019./2020.

RUKOMETAŠICE

NAŠE ŠKOLE

Ovaj smo intervju napravile u sred Europskog rukometnog prvenstva.

Dok navijamo za našu reprezentaciju, želimo vam predstaviti dvije učenice naše škole koje se, također, bave rukometom. I to, vrlo uspješno.

Čestitamo učenicama Tari (7.a) i Eli (6.a) Čović na sportskom postignuću - osvojenoj zlatnoj medalji u rukometu na Turniru prijateljstva 2019., održanom 19.12.2019. g., u Podgorici, Crna Gora. Igrale su za klub Split 2010. 
Ela je osvojila Plaketu "Branka Tukić" kao najbolja vratarka rukometnog turnira, a Tara je osvojila Plaketu "Elvira Vukušić" kao najbolja igračica turnira 7. memorijala "Boris Leksić - 2019.".
Osvojile su i sljedeće medalje:
- na 10. međunarodnom rukomentom turniru Ježev KUP 2019. - Kozarska Dubica (kategorija rođ. 2006.-2007.) - brončana medalja
- na Trogir Cairos KUP-u 2019., 1. 9. 2019. g. - srebrna medalja
Nisu to njihove prve medalje budući da smo saznali kako su i na 4. KUP-u Sv. Mihovila, Dugopolje (djevojčice rođ. 2006.-2007.) u rujnu 2018. g., osvojile srebrnu medalju.


NOVINARKE: Koliko se dugo bavite rukometom?
ELA: Rukometom se bavim 2 godine.
TARA: Ja se isto bavim rukometom 2 godine.

NOVINARKE: Na koliko ste natjecanja bile do sada?
ELA: Bile smo na 10-ak natjecanja.
TARA: Na primjer, u Trogiru, Dugopolju, Crnoj Gori, Makedoniji, Splitu...

NOVINARKE: Mislite li se u budućnosti baviti rukometom?
ELA: Naravno da se mislim u budućnosti baviti rukometom.
TARA: Da, željela bi se baviti ovim sportom.

NOVINARKE: Koliko vam znači sport?
ELA: Puno, uživam u sportu, i igrati ga i gledati utakmice.
TARA: Bez njega ne bi bila ovo što jesam.

NOVINARKE: Kakvi su vam treneri/ce?
ELA: Imamo i trenera i trenericu. Trenerica nam je stroga i ne smijemo razgovarati tijekom treninga. Ponekad moramo trčati 3 km na dan. U tjednu treniramo 2 puta s trenerom i 3 puta s trenericom.

NOVINARKE: Od čega se sastoji vaš trening?
ELA: Imamo 5 puta tjedno trening po 2 sata, a vikendom utakmice. Trening nam se sastoji od: trčanja, međusobnog igranja, razgibavanja, šutiranja i rastezanja.

NOVINARKE: Zašto ste se baš odlučile baviti rukometom?
ELA: Prvo sam se bavila plivanjem, ali mi je plivanje bilo previše zahtjevno pa mi se rukomet činio zabavan sport i ostao mi je zabavan.

NOVINARKE: Jeste li jedna drugoj uzor i jesu li vam roditelji podrška? Kakav je osjećaj igrati u ekipi sa sestrom? 

ELA: Uzor mi je Marin Šego. Događa se da me Tara ponekad pokušava učiti, ali znam i sama što trebam.
TARA: Roditelji nas podržavaju, pogotovo tata. Uzori su mi: Domagoj Duvnjak, Luka Cindrić, Nikola Karabatić i Igor Karačić.

NOVINARKE: Je li vam ekipa dobra? Družite li se van treninga?
ELA: Super mi je ekipa i vrlo često se družimo i izvan treninga.
TARA: Jako puno se družimo izvan treninga. Dobra smo ekipa, volimo pričati...

NOVINARKE: Pratite li utakmice na Euro 2020 (europsko prvenstvo u rukometu) i što mislite o njima?
ELA: „Prezanimljivo“ mi je gledati utakmice. Stepančić mi se ne sviđa u igri. Mislim da će Hrvatska na EU prvenstvu biti druga ili treća, ali nadam se prvome mjestu.
TARA: Sve utakmice pratimo pa i tako učimo. Iznenadilo me je što je Hrvatska pobijedila Njemačku. Norveška je bolja pa mislim da će Hrvatska biti na 2. mjestu na EU prvenstvu, ali bi jako voljela da budu prvo.

 

NOVINARKE: Zahvaljujemo vam što ste sudjelovale u intervjuu i želimo vam puno uspjeha u budućnosti!

U Stobreču, 21. siječnja 2020.


NOVINARKE e-KAVALA:

Petra Dobnik i Iva Đikić


O ljubavi u doba puberteta...heart

Drage čitateljice i čitatelji e-Kavala,

 

prošle školske godine obećale smo vam ovu priču, ali kraj nastave i školske obveze su nas preduhitrile pa smo odlučile o ljubavi pisati u novoj školskoj godini. I evo nas!

Ako se pitate zašto smo izabrale ovu temu, to je zato što smo primijetile da o njoj naši novinari i novinarke do sada nisu pisali. Osim toga, nama se ova tema jako svidjela i učinila zanimljivom, a slično su nam rekli i naši prijatelji. Također, primijetile smo da baš u doba puberteta mogim našim vršnjacima tema ljubavi postaje jako zanimljiva. A shvatile smo i da ova tema nikada i ne prestaje biti važna i zanimljiva u životu svakog čovjeka...

Ljubavi mogu biti različite, prvo upoznamo majčinsku ljubav odnosno ljubav naših roditelja i članova obitelji, ljubav prijatelja, njegujemo i ljubav prema domovini, a naravno, nismo zaboravile ni zaljubljenost i ljubav prema simpatiji.

heart Stoga sam prošle školske godine naše vršnjake zamolili da bez imena, prezimena, spola ili razreda, samo ako to žele, odgovore na naša pitanja na ovu temu.

Zahvaljujemo svim učenicama i učenicima koji su sudjelovali u našoj anketi.

Evo što smo saznale...

Na neka pitanja bilo je i šaljivih odgovora. heart Na početku smo željeli saznati što našim učenicima znači ljubav te smo dobili mnogo poruka u kojima se o ljubavi pisalo vrlo ozbiljno. 


Učenici su nam odgovorili da je za njih ljubav ono što svaki čovjek mora imati u sebi i mora je davati, pokazivati drugima, a također primati od drugih. Ljubav je lijepa i romantična, ona je poseban osjećaj između dvije osobe. Podsjeća ih na sreću. Kazali su nam da je ljubav normalan osjećaj, ali, za nekog, i iluzija.

Zaljubljeni ljudi pokazuju poštovanje jedan prema drugome, vide svoju simpatiju kao dobru i velikodušnu osobu. Ljubav je znak nečijeg dobrog srca. Neki su učenici vrlo romantično opisali da kada srce zaiskri znači da si zaljubljen.
 

heart Bilo je zanimljivo pročitati da najveći broj učenika koji su sudjelovali u našoj maloj anketi smatra da se zaljubio još u vrtiću. Bilo je i onih koji su se zaljubili u 1. ili 2., 3. razredu, kao i onih koji još nisu doživjeli zaljubljenost.
 

Doznali smo i to da se učenicima kod simpatije sviđa fizički izgled. heart Ali, to nije sve, važni su im i njihovi osjećaji, karakter, smisao za humor, naočale...
 

heart Neki učenici svoju ljubav prema simpatiji pokazuju osmijehom te je za sada tek potajno promatraju. Većina učenika se ne ohrabri reći simpatiji da mu se ili da joj se sviđa jer se srame. Ali, ima i onih kojima to nije problem.
 

heartIako smo doznali da mnogi ne podijele s roditeljima da su zaljubljeni, ima i onih koji o ljubavi razgovaraju s roditeljima jer smatraju da bi im oni mogli dati lijepu poruku. Neki, na primjer, radije o tome razgovaraju samo s mamom jer je tati „sve to smiješno“. Vjerujemo da se neki drugi, pak, radije posavjetuju s tatom.

Smatramo da bi i u školi nastavnici mogli više razgovarati s učenicima o temi ljubavi kako bi se učenici u budućnosti lakše te s manje srama i straha snalazili u svijetu ljubavi.
 

I za kraj smo ih pitali imaju li svoju najdražu ljubavnu pjesmu. heart
Dio anketiranih učenika izjavio je da im je najdraža ljubavna pjesma „Love yourself“. Nekome je draga Hrvatska himna, „7 rings“, „Zbog jedne ljubavi“, „Nije lako bubamarcu“ i „Ako me pitaju“.

A vama?

 

 

Pripremile i napisale:

novinarke e-Kavala

Petra Dobnik i Iva Đikić, 6.aheart

 

Zanimljivosti iz naše škole u 2018./2019.

Novinarke e-Kavala, Iva i Petra najavljuju sljedeću temu: O ljubavi u doba puberteta...

Ilustrirala: Anni Bašić, 5.a

nastavaljamo u sljedećoj školskoj godini...


 

Priča o mažoretkinji

Nakon mikrosvijeta čestica vrćamo se u svijet plesa. Novinarke e-Kavala, Anamarija i Ela razgovarale su s učenicom 2.a, Petrom Jurlin...

 

Drage čitateljice i čitatelji, pratitelji e-Kavala,


danas razgovaramo s učenicom Petrom Jurlin iz 2.a za koju smo saznale da nastupa u mažoretkinjama te je osvojila zlatnu medalju na IDO Grand Prix 2019., natjecanju koje se održalo u Sarajevu, 12. 4. 2019. g.


ELA: Draga Petra, pozdravljamo te i čestitamo na postignutom uspjehu. Kaži nam kako si se osjećala na natjecanju, posebno kada ste osvojile zlatnu medalju?
PETRA: Osjećala sam se sretno. Naša starija ekipa također je osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji. Proslavili smo prvo mjesto s našom trenericom, odlaskom u kuglanu i na bazen. Posebno je bilo na dodjeli nagrada. 


ANAMARIA: Je li ovo prvo natjecanje na kojem si sudjelovala?
PETRA: Da. Pratili su nas naši roditelji i bili nam potpora. Inače ponekad nastupamo za blagdane u gradu, posljednji put je to bilo za Sv. Duju, na Rivi.


ANAMARIA: Možeš li nam nešto reći o mažoret plesu i uniformama? 
PETRA: To je težak ples, a nastupamo u koloni i u raznim formacijama. Mažoret ples se izvodi u mažoret uniformama koje obično nosimo na natjecanjima. Nekad je to komplet suknje i majice, a ponekad haljine. Uz to nosimo bijele papučice i mažoret štap koji okrećemo u rukama i bacamo u zrak. Kad okrećemo štap trebamo biti oprezne da nas ne udari. U mojoj skupini nas je bilo osam, a u starijoj oko dvadeset. Naša starija grupa radi i izvodi još teže formacije, na primjer, penju se u vis, rade zvijezde, stojeve na rukama, špagate... Dok mi, mlađe mažoretkinje, radimo špagate i bacanje štapa u vis, sve uz ritam glazbe.


ANAMARIA: Zbog čega si se odlučila za mažoretkinje? 
PETRA: Za mažoretkinje sam čula od moje rodice koja je bila jedna od njih, i svidjelo mi se. Isprva sam mislila da je vrlo lagan ples, a sad znam da treba puno trenirati. Treninge imamo tri puta tjedno po sat vremena.


ELA: Koliko dugo si u mažoretkinjama i baviš li se još nekim sportom ili plesom?
PETRA: Otprilike tri mjeseca sam u mažoretkinjama i bavim se samo tim plesom. Klub nam se zove Mažoretkinje grada Splita.

ELA: Imaš li uzore u životu i plesu, neku mažoretkinju ili neku drugu plesačicu?
PETRA: Htjela bi biti poput rodice koja je trenirala mažoretkinje.


ANAMARIA: I na kraju, želimo ti i dalje puno plesa, druženja i uspjeha!

Stobreč, 21. 5. 2019. g.                                    Razgovor vodile novinarke e-Kavala: Ela Čović i Anamaria Gudelj, 5.a


Putovanje u središte nuklearnih istraživanja

 

Danas razgovaramo s učiteljicom fizike i matematike, Kristinom Marušić, a povod intervjuu je njen nedavni posjet CERN-u (kratica u francuskom jeziku za Conseil européen pour la recherche nucléaire, u prijevodu Europsko vijeće za nuklearna istraživanja).

ANAMARIJA: Koji je povod bio Vašem putovanju i koliko ste boravili u CERN-u?

UČITELJICA: Povod mi je bio da što više naučim o području koje volim i iz prve ruke vidim kako izgleda i radi najbrži ubrzivač čestica. U CERN-u sam boravila 3 dana, a cijelo putovanje trajalo je 5 dana.

 

ELA: Tko je još sudjelovao u tom programu?

UČITELJICA: U tom programu sudjelovalo je 30 nastavnika iz Hrvatske, 5 iz BiH te troje hrvatskih znanstvenika: Vuko Brigljević, Mirko Planinić i Ivica Puljak.

 

ELA: Što ste sve vidjeli i što vam se najviše svidjelo u CERN-u?

UČITELJICA: Najveći ubrzivač (akcelerator) i detektori čestica, NASA-in stožer i najveći CERN-ov projekt LHC (veliki hadronski sudarivač) koji se nalazi pod zemljom na dubini do 100 metara!

 

ELA: Gdje se nalazi CERN i koliko je velik? Što ste još na putu posjetili?

UČITELJICA: CERN se nalazi na francuskoj-švicarskoj granici, i uključuje Fakultet fizike čestica, hotele, restorane, laboratorije, a zajedno s njegovim najvećim dijelom (LHC ubrzivač) iznosi čak 27 km.

CERN se bavi proučavanjem fizike čestica, odnosno istražuje od čega se sastoji svemir. Naime, cijeli svijet oko nas izgrađen je od istih čestica, a mi ih nismo još sve otkrili.

Kada razbiješ jednu česticu otkriješ kako je ona sastavljena od mnoštva drugih još manjih čestica. U CERN-u tehnikom ubrzavanja i sudaranja čestica znanstvenici iz cijelog svijeta otkrivaju nove čestice, a tako dobijemo i odgovore na pitanja od čega se sastoji naš svemir.

Na putu smo, prije dolaska u CERN, stali na kratko u Veroni, u Italiji, gdje smo posjetili Julijin balkon iz priče o Romeu i Juliji, a zadnji dan putovanja otišli smo u razgledavanje Ženeve, drugog grada po veličini u Švicarskoj.

 

ANAMARIJA: Kada ste Vi pohađali osnovnu školu jesu li Vam matematika i fizika bili teški odnosno koji Vam je predmet bio najteži?

UČITELJICA: Najteži mi je bio Engleski jezik, a Matematiku i Fiziku oduvijek volim pa mi nisu bili teški.

 

ANAMARIJA: Što Vas je potaklo da postanete učiteljica Fizike i Matematike?

UČITELJICA: U matematici sam oduvijek osjećala zadovoljstvo pri rješavanju različitih zadataka i problema, a fizici mi privlačila želja da bolje upoznam svijet oko nas te potreba da sve što saznam približim drugima.

 

ELA: Je li Vam uzbudljivo raditi s djecom u školi?

UČITELJICA: Volim raditi s djecom u školi. Svaki dan u školi mi predstavlja izazov jer i ja uvijek naučim nešto novo u druženju s učenicima.

 

ANAMARIJA: Smatrate li da učitelji mogu imati miljenike među učenicima?

UČITELJICA: Smatram da učitelji ne bi trebali imati miljenike među učenicima jer je svaki učenik poseban na svoj način i ima svoju jaku stranu, a zadaća učitelja je da je prepoznaju prepoznaju. Tada svaki učenik postaje miljenik učitelja, naravno na svoj način.

 

ANAMARIJA: Imate li uzore ili inspiraciju u svom životu?

UČITELJICA: Naravno da imam! Svi veliki znanstvenici su mi bili uzor, ali ipak najveći i najvažniji je Nikola Tesla.

Anamarija i Ela: Hvala Vam na razgovoru!

 

Razgovor vodile novinarke e-Kavala:

Ela Čović i Anamarija Gudelj, 5.a

Stobreč, 6. svibnja 2019.

 

 

Sestre akrobatskog rock'n'rolla

 

Drage čitateljice i čitatelji, pratitelji e-Kavala,

danas razgovaramo s dvije sestre koje su se pokazale majstorice akrobatskog rock'n'rolla te osvojile 1.mjesto. Radi se o vrlo dinamičnoj i zahtjevnoj plesnoj disciplini koja povezuje ples i gimnastiku.


PD i IĐ: Pozdravljamo učenicu 4.a, Mirjanu Laco i učenicu 5.b, Luciu Laco te im čestitamo na osvojenom 1. mjestu s Plesni klubom CAF Spliters na nacionalnom natjecanju u akrobatskom rock'n'rollu, održanom 2. ožujka 2019. g. 


Kažite nam o kakvom je natjecanju bila riječ i kakav je osjećaj biti na 1. mjestu?


UČENICE:
M.L.: Super je osjećaj biti najbolji! Ekipa s kojom smo nastupile zvala se Rock princeze.
L.L.: Riječ je bila o 1. kupu Hrvatske u akrobatskom rock'n'rollu, a održao se u školskoj sportskoj dvorani Peščenica u Zagrebu. Nastupilo je 10 hrvatskih klubova u našoj dobnoj kategoriji. Osjećam se super jer smo na prvom natjecanju osvojile 1. mjesto. Mirjani nije prvi put da osvaja medalje jer ona ima već 17 zlatnih, 1 srebrnu i 1 brončanu medalju, ali u drugim plesnim disciplinama kao što su jazz ples i hip hop.
M.L.: Lucia je, također, osvajala medalje, i to 9, neke u košarci, a neke u akrobatskom rock'n'rollu.

PD i IĐ: Koliko su trajale pripreme za natjecanje i  je li bila jaka konkurencija? 
UČENICE:
M.L.: Za natjecanje smo se pripremale 5 mjeseci. Konkurencija je bila „prejaka“.
L.L.: Natjecale smo se s puno jakih klubova, svi su uglavnom bili iz Zagreba ili njegove okolice.

PD i IĐ: Zašto volite ples, zbog čega se bavite plesom? Koliko je zahtjevno baviti se akrobatskim rock'n'rollom? 
UČENICE:
M.L.: Ples volim jer me zabavlja iako je jako zahtjevno baviti se akrobatskim rock'n'rollom. Treba puno vježbe za dobro naučiti osnovne pokrete. Na treninzima trčimo, ragibavamo se i učimo koreografiju.
L.L: Volim ples, a za akrobatski rock'n'roll treba imati dobru kondiciju i puno vježbati. Samo za dobro naučiti osnovne korake, na primjer hopanje (stalno skakutanje u ritmu glazbe), treba po dva mjeseca. 

PD i IĐ: Kako se nosite s tremom prije nastupa?
UČENICE:
M.L.: Nemam tremu jer sam bila na puno natjecanja. Prijateljice iz kluba se uvijek međusobno podržavaju i ohrabruju.
L.L.: Ni ja nemam tremu jer stalno vježbam. Bilo bi super da nas na natjecanja prate navijači, ali to nije uvijek moguće pogotovo kada su natjecanja izvan Splita.

PD i IĐ: Hoćemo li u Školi imati priliku vidjeti vaš plesni nastup?
M.L.: Koreografija se ne bi mogla izvesti jer je osmišljena za ekipu od 9 plesačica, a ne samo nas dvije.

PD i IĐ: Možete li našim učenicima uputiti neku poruku?
UČENICE:
M.L.: Trud se uvijek isplati, budite uporni!
L.L.: Nikad ne odustaj!

PD i IĐ: I na kraju, možete li nam reći koji su vam planovi? Naravno, želimo vam i dalje puno plesa, druženja i uspjeha!
UČENICE:
M.L.: Planovi su nam nastaviti s treninzima. Imamo ih 3 puta tjedno po sat i po.
L.L.: Idemo zajedno u travnju u Zaprešić pokraj Zagreba i nadamo se 1.mjestu! Još ne plešemo u parovima jer je vrlo zahtjevno, uključuje okrete, bacanja u zrak i slične pokrete, pa obično starija ekipa nastupa u muško – ženskim parovima.

PD i IĐ: Želimo vam i dalje puno plesa, druženja i uspjeha!

Stobreč, 26. 3. 2019. g.


Razgovor vodile novinarke e-Kavala:
Petra Dobnik i Iva Đikić, 5.a

 


VIJESTI IZ BEČA

Drage čitateljice i čitatelji, pratitelji e-Kavala,

 

nastavljamo niz intervjua s najuspješnijim plesačicama naše škole. Ovaj put razgovaramo sa skupinom učenica iz 8.a i 8.b te vam donosimo vijesti iz Beča!

PD i IĐ: Pozdravljamo učenice 8.a, Laru Ćaletu, Nikolinu Ćaletu  i Emanuelu Škaricu te 8.b Tinu Bilonić, Emu Grubišić, Brunu Matić i Tinu Ruščić te im čestitamo na osvojenom 1. mjestu s Plesni klubom Sirene na međunarodnom plesnom natjecanju.

Kažite nam o kakvom je natjecanju bila riječ i u kojoj plesnoj disciplini ste se natjecale? Jeste li iznenađene svojim uspjehom?

UČENICE:

T.B: RIJEČ JE BILA O GRAND PRIX VIENNA 2019 NATJECANJU, A NATJECALE SMO SE U MTV PLESNOJ DISCIPLINI.

B.M: OČEKIVALE SMO OVAJ USPIJEH JER SMO VJEROVALE U SEBE.

 

PD i IĐ: Iz kojih su zemalja stigli plesači na natjecanju i na kojem se jeziku odvijalo natjecanje? Je li bila jaka konkurencija? U kojim plesnim disciplinama ste se natjecale?

UČENICE:

E.Š: PLESAČI SU STIGLI NA NATJECANJE IZ CIJELOG SVIJETA - 35 DRŽAVA. NATJECANJE SE ODVIJALO NA ENGLESKOM JEZIKU.

E.G: KONKURENCIJA JE BILA JAKA, ALI NE JAČA OD NAS!

 

PD i IĐ: Zašto volite ples, zbog čega se bavite plesom? Što se promijenilo u vašim životima s plesom i natjecanjima?

UČENICE:

SVE U JEDAN GLAS: PLES VOLIMO JER IMAMO NAJBOLJU TRENERICU KOJA NAS MOTIVIRA DA BUDEMO BOLJE. PLEŠEMO OD MALIH NOGU I RAZVILE SMO LJUBAV PREMA PLESU. SVE SMO SE ZBLIŽILE NA TRENINZIMA, KROZ PLES.

 

PD i IĐ: Kako se nosite s tremom prije nastupa, a kako se osjećate kada postignete uspjeh?

UČENICE:

E.Š: NEMAM TREMU.

T.B: TREMA JE UVIJEK PRISUTNA I MEĐUSOBNO SE OHRABRUJEMO.

T.R: KADA POSTIGNEMO USPJEH OSJEĆAMO SE ZADOVOLJNO.

 

PD i IĐ: Hoćemo li u Školi imati priliku vidjeti vaš plesni nastup?

SVE UČENICE: NE. NAŠA JE PLESNA TOČKA OSMIŠLJENA ZA VEĆU EKIPU, TAKO DA JE SAME NE MOŽEMO OTPLESATI.

 

PD i IĐ: Koje plesače iz naše zemlje i inozemstva posebno cijenite, imate li plesne uzore?

SVE UČENICE: POSEBNO CIJENIMO IVANU KOKEZU, NAŠU TRENERICU. PLESNI UZOR NAM JE PLESNA SKUPINA ROYAL FAMILY.

 

PD i IĐ: Možete li našim učenicima uputiti neku poruku?

UČENICE:

L.Ć. I N.Ć: PORUČUJEMO IM DA SE TRUDE I DA ĆE USPJETI.

 

PD i IĐ: I na kraju, možete li nam reći koji su vam planovi? Naravno, želimo vam i dalje puno plesa, druženja i uspjeha!

SVE UČENICE: PLANOVI SU NAM DA POSTIGNEMO ŠTO BOLJE USPJEHE PREKO CIJELOG SVIJETA!

 

Stobreč, 6. 3. 2019. g.

Razgovor vodile novinarke e-Kavala:

Petra Dobnik i Iva Đikić, 5.a

Članak iz Slobodne Dalmacije


ZAPLEŠIMO S IVOM i ENOM

Drage čitateljice i čitatelji, pratitelji e-Kavala,

kao što smo vam u prethodnom intervjuu najavile, više je učenica OŠ Stobreč ove školske godine doplesalo da finala plesnih festivala.

Ovaj put ćemo vas upoznati s Ivom Čagalj i Enom Radomiljom.


Iva je na Međunarodnom plesnom festivalu - DANCE FEST 2018. - koje se održalo 16. do 18. studenog 2018. g., u Novom Sadu osvojila 2. mjesto. Plesala je s Plesnim klubom Talent studio M. 


Ena je osvojila 1. mjesto na 5. Sarajevo Dance Festival na kojem je nastupila 3. 11. 2018. g., sa svojom ekipom iz "Dance Beata" (Plesni klub Mirela).

PD i IĐ: Pozdravljamo učenice 6.a, Ivu Čagalj i 5.a Enu Radomilju te im se zahvaljujemo što su pristale na ovaj razgovor. Također, čestitamo vam na ostvarenom rezultatu! 
Kažite nam koliko se dugo već bavite plesom i koji ples sada trenirate?


IČ: Plesom se bavim 8 godina, a sada treniram moderne plesove, MTV, hip-hop.
ER: Plesom se bavim 2 godine, sada treniram latinskoameričke plesove rumbu, cha-cha-cha, jive i sambu , a uskoro učimo i paso doble.

 

Latinskoamerički plesovi su društveni plesovi koji se uglavnom plešu u paru. Postoje standardni društveni plesovi poput najpozatijih engleskog (laganog) i bečkog valcera ili tanga te možda manje poznatih slowfoxa i quick stepa. 

Osim standardnih, vrlo su popularni i latinskoamerički plesovi: samba, cha-cha-cha, rumba, paso doble, jive. Latinskoamerički plesovi, kao i njihova glazba, žele nešto ispričati. Za ove plesove je specifičan rad kukovima koje rotiramo oko svoje osi u nazad, te rad lopatica.

PD i IĐ: Zašto volite ples, koliko vam je važan u životu?


IČ: Ples volim jer me usreći i osjećam se opušteno kada plešem, jako mi je važan u životu.
ER: Ples volim jer mi je zabavan, lijep i obožavam ga, a važan mi je da bi razvijala tjelesne vještine.

PD i IĐ: Jeste li do sada sudjelovale na natjecanjima ili plesnim festivalima te kako se nosite s tremom prije nastupa, a kako se osjećate kada postignete uspjeh?


IČ: Sudjelovala sam na mnogo natjecanja, nemam tremu, a kad postignem uspjeh osjećam se jako sretno i ponosno.
ER: Sudjelovala sam i do sada na natjecanjima, uvijek imam tremu, ali me to ne ometa da postignem uspjeh. Kada uspijemo, ponosim se sobom, ali i svojim timom.

PD i IĐ: Iz kojih su zemalja stigli plesači na natjecanju i na kojem se jeziku odvijalo natjecanje? Je li bila jaka konkurencija? U kojim plesnim disciplinama ste se natjecale?


IČ: Plesači su stigli iz Europe i Afrike, na engleskom jeziku se odvijalo natjecanje, a konkurencija je bila jaka. Moj tim se natjecao u plesnim disciplinama hip-hop i MTV.
ER: Bilo je mnogo plesača iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, natjecanje se odvijalo na bošnjačkom jeziku, imali smo veliku konkurenciju. Natjecali smo se u više plesnih disciplina – rumbi, cha-cha-cha, jiveu i sambi.

PD i IĐ: Koliko puta tjedno trenirate te uspijevate li biti redovite na treninzima, učiti i ostane li vam slobodnog vremena?


IČ: Imam treninge tri puta tjedno, ali uspijevam biti redovita na treninzima i učiti. Ostane mi i slobodnog vremena.
ER: Treninzi su mi dva puta tjedno, redovita sam na treninzima ali mi ne ostane mi baš puno slobodnog vremena.

PD i IĐ: Što je po vašem mišljenju važno za dobrog trenera? U čemu se sastoji trening?


IČ: Za dobrog trenera je važno da dobro objasni što i kako trebamo vježbati te da pomogne onima kojima je teže. Trening se sastoji od razgibavanja, učenja novih koreografija i vježbanja, a na kraju sata pokažemo koliko smo dobro naučili koreografiju.
ER: Za dobrog trenera je važno da bude strog, pravedan i da nas pravilno uči. Moj se trening sastoji od zagrijavanja, a zatim vježbamo solo.

PD i IĐ: koja ste mjesta i države posjetili zahvaljujući plesu i koje vam je ostalo u najljepšem sjećanju?


IČ: U Hrvatskoj sam nastupala u Opatiji, Zagrebu i Splitu, a posjetila sam i Novi Sad u Srbiji. Najviše mi je ostao u sjećanju Novi Sad jer sam se sprijateljila s novim ljudima i bilo mi je lijepo.
ER: Zahvaljujući plesu posjetila sam Bosnu i Hercegovinu, a u Hrvatskoj sam nastupala u Splitu i Makarskoj. Najviše mi je ostalo u sjećanju Sarajevo jer smo osvojili 1.mjesto (u dobnoj kategoriji mlađe mladeži).

PD i IĐ: Možete li našim učenicima uputiti neku poruku?


IČ: Mislim da bi sve cure mogle ići na ples, jer imaš puno uspomena i stekneš mnogo novih prijatelja.
ER: Mislim da bi sva djeca bez obzira koliko se razlikovala mogla baviti sportom.

PD i IĐ: I na kraju, želimo vam i dalje puno plesa, druženja i uspjeha!


Stobreč, 24. 1. 2019. g.


Razgovor vodile novinarke e-Kavala:
Petra Dobnik i Iva Đikić, 5.a

S ANOM I KLAROM NA PLESNOM FESTIVALU

 

Dragi naši i vjerni čitatelji i pratitelji!

Ova školska godina u OŠ Stobreč je u znaku plesa!

Kako vaše novinarke saznaju, u školi imamo nekoliko plesačica koje se vrlo aktivno i uspješno bave modernim plesom.

Povod današnjem razgovoru s Anom i Klarom je uspjeh koje su postigle na Međunarodnom plesnom festivalu - DANCE FEST 2018. - koji se održao 15. studenog 2018. g., u Novom Sadu, gradu koji se smjestio na lijevoj obali Dunava u Srbiji. S Plesnim klubom Talent studio M osvojile su 2. mjesto na ovoj manifestaciji. Plesale su u plesnoj disciplini MTV DANCE stil koja pripada skupini urbanih stilova.

 

MTV DANCE plesni stil dobio je svoj naziv prema istoimenom televizijskom kanalu koji je stekao veliku popularnost prikazivanjem glazbenih spotova. MTV ples prati popularnu glazbu i često se može vidjeti u takvim spotovima. 

 

PD i IĐ: Pozdravljamo učenice 7.b, Anu Šućur i Klaru Terze te im se zahvaljujemo što su pristale na ovaj razgovor. Također, čestitamo vam na ostvarenom rezultatu!

Kažite nam koliko se dugo već bavite plesom i koji ples sada trenirate?

AŠ: Bavim se plesom 9 godina te plešem hip hop, MTV i balet.

KT: Bavim se plesom 10 i po godina i plešem iste stilove kao i Ana.

 

PD i IĐ: Zašto volite ples, koliko vam je važan u životu?

AŠ: Ples je način na koji se mogu opustiti, jako mi je važan i čini veliki dio mog života.

KT: Odmorim se i dobro se i lijepo osjećam kada plešem. Ples je moja ljubav od malena.

Foto: tiha Bogdanović, trenerica

PD i IĐ: Jeste li do sada sudjelovale na natjecanjima ili plesnim festivalima te kako se nosite s tremom prije nastupa, a kako se osjećate kada postignete uspjeh?

AŠ I KT: Puno puta do sada smo se natjecale i nastupale. Trema je uvijek prisutna, nekada je veća, a nekada manja što ovisi o raznim stvarima. Na primjer, koliko smo dugo trenirale, o koreografiji ili konkurenciji. Trenerica nas uvijek hrabri i tješi, a često pustimo neku našu glazbu i uz nju se opustimo prije nastupa. Puno nam znače i naši navijači, oni nas bodre i to nam daje snagu i vitar u leđa! Kada postignemo uspjeh osjećaj je neopisiv, znaš da se tvoj trud isplatio. Osjećamo se ispunjeno.

 

PD i IĐ: Iz kojih su zemalja stigli plesači na natjecanju i na kojem se jeziku odvijalo natjecanje? Je li bila jaka konkurencija?

AŠ: Stigli su iz Makedonije, Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Švicarske i Hrvatske te čak jedan plesni klub iz Afrike. Službeni jezik je bio engleski jezik.

KT: Konkurencija je bila poprilično jaka. Iz Hrvatske je bilo dosta klubova, bili su klubovi iz Splita, Rijeke, Zagreba i Kraljevice.

 

PD i IĐ: Koliko puta tjedno trenirate te uspijevate li biti redovite na treninzima, učiti i ostane li vam slobodnog vremena?

AŠ: Treniramo 3 puta tjedno. Teško nam je i naporno, ali nekako uspijevamo.

KT: Nekada ne ostane slobodnog vremena, pa naše treninge smatramo slobodnim vremenom.

 

PD i IĐ: Što je po vašem mišljenju važno za dobrog trenera? U čemu se sastoji trening?

AŠ: Važno je da trener ulaže puno truda, mašte te da ima puno strpljenja. Zna nas biti po 40 plesačica na treningu, a sve to ponekad vode samo dvije trenerice. Treneri su veliki prijatelji i pomognu i kod učenja, savjetuju nas da učimo.

KT: Trening se sastoji od zagrijavanja na početku, gledanja koreografije, vježbanja koreografije te čišćenja koreografije. Na kraju analiziramo kako je prošao trening i što smo postigle.

 

PD i IĐ: koja ste mjesta i države posjetili zahvaljujući plesu i koje vam je ostalo u najljepšem sjećanju?

AŠ: Posjetila sam Rimini, Veneciju i Veronu u Italiji, Sarajevo, Zagreb, Novi Sad i moj najdraži grad Poreč. Najdraži mi je zbog iskustva koje sam stekla tamo na plesnom festivalu te zbog drugih plesača koje sam upoznala.

KT: Posjetila sam Novi Sad, Zagreb i Trilj, a najdraži mi je bio Novi Sad zbog toga što sam se zbližila s novim ljudima koje sam tamo upoznala, stekla iskustvo te se družila.

 

PD i IĐ: Možete li našim učenicima uputiti neku poruku?

AŠ: Sav se trud isplati!

KT: Uvijek budite uporni!

 

PD i IĐ: I na kraju, najavljujemo da će naše učenice sudjelovati 1. ožujka 2019. g. na državnom prvenstvu u plesu koje će se održati u Opatiji. Želim im i dalje puno plesa, druženja i uspjeha!

 

 

Stobreč, 17. 1. 2019. g.

Razgovor vodile novinarke e-Kavala:

Petra Dobnik i Iva Đikić, 5.a

zanimljivosti iz života škole 2017./2018.

U susret ljetu –

razgovor s plivačkom morskom zvijezdom naše škole


U susret ljetnim praznicima i morskim radostima, danas razgovaramo s učenicom 6.b, Lucijom Pezelj koja je ove školske godine osvojila 2 zlatne medalje na plivačkim natjecanjima.


Da vas podsjetimo, na školskim mrežnim stranicama mogli ste saznati kako je naša Lucija osvojila zlato na Mini Grand prix-u, plivačkom natjecanju Sv. Mihovil u Šibeniku, u listopadu, 2017., plivajući delfin stilom, a potom u studenom 2017., opet uzlato na 9. međunarodnom plivačkom mitingu Sv. Kreševan u Zadru, leptir (delfin) stilom.

Uz čestitke na uspjesima, Luciju smo htjeli pobliže upoznati i saznati više o njoj i onome što stoji iza njenih uspjeha.


Novinarka e-Kavala postavila joj je nekoliko pitanja…
N: Lucija, hvala ti što si pristala na razgovor i čestitke na postignutim uspjesima! Kaži nam kada si počela trenirati plivanje i zašto si baš izabrala ovaj sport.
Lucija: Počela sa s pet godina, isprva nisam htjela trenirati, ponekad bi i zaplakala, ali moj je tata bio uporan i nagovarao me i tako sam zavoljela plivanje.


N: Koliko često ideš na treninge, u čemu se sastoje tvoji treninzi i kako trener ili trenerica rade s vama?
Lucija: Treninzi su mi svaki dan, ponekad lakši, a poneka teži, 3 puta tjedno idemo prvo u teretanu pa onda tek u bazenu, a ostalim danima treniramo samo u bazenu. 20-tak nas je na treningu, trener je jedan od boljih jer daje priliku i mlađima. Trener je tu da kaže što treba popravit, on uvijek vidi što treba još bolje i tako uspijem naučiti i napredovati.


N: Imaš li slobodnog vremena i što tada voliš raditi?
Lucija: Imam ga malo. Volim slušati glazbu i na youtube-u gledati kako plivaju na svjetskim prvenstvima.


N: Želiš li biti sportašica kada odrasteš i imaš li uzor poput kojeg bi htjela biti?
Lucija: Htjela bih biti sportašica i svaki me trening ispunjava. Uzor mi je najbolji plivač u svijetu, Michael Phelps, osvajač olimpijskih zlata i pobjednik na svjetskim prvenstvima.


N: Koju plivačku disciplinu najviše voliš?
Lucija: Delfin ili leptir. To je svima najteža disciplina, ali meni se još kao maloj taj stil svidio i baš mi je fora, lagan mi je.
N: I za kraj našeg razgovora, što bi poručila učenicima naše škole?


Lucija:  Poručila bih im da brinu o sebi jer je zdravlje najvažnije, a kroz sport stječemo zdrave navike, sve nam postane lakše i upoznajemo nove prijatelje.
N: Lucija, još jednom ti hvala i želimo ti i dalje puno uspjeha!

U Stobreču, 11. 6. 2018.
Novinarka e-Kavala: Ena Radomilja, 4.a

 


5. MJESTO na EU rukometnom prvenstvu

U petak, 26. siječnja hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je svoju posljednju utakmicu na ovogodišnjem europskom rukometnom prvenstvu. Uspješno su savladali češku reprezentaciju s rezultatom 29:28 te time zauzeli konačno 5. mjesto na ovom prvenstvu.

Prvo mjesto su osvojili Španjolci, 2. mjesto Švedska, a 3. mjesto Francuska. Čestitamo najboljima, ali i našoj reprezentaciji!

Međutim, moramo vam reći da nismo zadovoljne kako su naši odigrali utakmicu. Svaka čast igraču utakmice, Ivanu Stevanoviću koji se i ovaj put kao goman iskazao. Ali, jako nam je žao što je Luka Cindrić cijelu utakmicu presjedio na klupi. Ukratko, u 1. poluvremenu naša je reprezentacija povela sa 6 golova razlike, ali u 2. poluvremenu smo izgubili previše lopti. Čini nam se da moramo više vježbati držanje lopte i njeno dodavanje i češće koristiti lijevo krilo (Štrlek). Događalo se da bi pred praznim našim golom gubili loptu, pa je naravno, ona završavala u našoj mreži. Bilo bi dobro i da igramo utakmice sa što manje sudačkih zvižduka, odnosno sa što manje prekršaja.

Sve u svemu, bili smo prosječni na ovom prevenstvu pa sad s nestrpljenjem iščekujemo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u rukometu u Norveškoj, najvjerojatnije. Kvalifikacije će se održati u lipnju ove godine u Zagrebu ili Splitu.

Stobreč, 29. siječnja 2018.

 

Sportske komentatorice:

Nikolina Čaleta, 7.a

Matea Jurjević, 7.a

Laura Kojić, 7.a

Matea Lovrinčević, 7.a

 

BORBA ZA POLUZAVRŠNICU

Jučer se odigrala utakmica za ulazak u poluzavršnicu, u koju smo polagali, naravno, velike nade. Hrvatska reprezentacija igrala je protiv francuske reprezentacije, u najvećoj hrvatskoj sportskoj dvorani, zagrebačkoj Areni.

Rezultat je bio 30 : 27 za francusku reprezentaciju i na tome joj sportski čestitamo! Naravno, nismo zadovoljne kako je naša ekipa igrala jer vjerujemo da su igrači mogli igrati ovu utakmicu puno bolje. Bilo je dosta izgubljenih lopti, nismo se iskazali u tračanju, ali ni obrani. Najviše golova su zabili Manuel Štrlek i Ivan Čupić.

Posebno ističemo Čupića koji je proglašen igračem ove utakmice, a uspješno je zabio baš svaki sedmerac (neki ga poznaju pod nazivom penal) - odnosno kazneni udarac koji se izvodi sa 7 metara od protivničkog gola. 

Slijedi nam borba za 5. mjesto, protiv Češke.

Stobreč, 25.1. 2018.

Sportske komentatorice:

Nikolina Čaleta, 7.a

Laura Kojić, 7.a

 

Naprijed, Kauboji!

Dragi čitatelji e-Kavala,

kao što vjerojatno svi znate, 13. europsko prvenstvo u rukometu održava se od 12. do 28. siječnja 2018. godine u Hrvatskoj.

Hrvatska je dobila domaćinstvo na sjednici Europske rukometne federacije održanoj u Dublinu 20. rujna 2014. godine.

Sutra, srijeda, 24. siječnja 2018. g., s početkom u 20.30 sati, u Zagrebu, hrvatska rukometna reprezentacija igra utakmicu protiv francuske reprezentacije za ulazak u poluzavršnicu Prvenstva.

Za prolazak dalje potrebna su nam barem tri gola razlike, u našu korist, naravno!

Do sada je naša ekipa igrala protiv Srbije (pobijedili smo s 10 golova razlike), Islanda (8 razlike), Švedske (izgubili smo s 4 gola razlike) te Norveške (pobijedili s 4 razlike).

Igračem utakmice protiv Srbije proglašen je Lula Cindrić, a u utakmici koju smo igrali s Norveškom, za igrača utakmice proglašen je Manuel Štrlek koji je svoju nagradu odmah proslijedio golmanu, Ivanu Stevanoviću, što je bilo popraćeno burnim odobravanjem navijača. Naime, Stevanović je obranio 14 šuteva suparničke ekipe te bez tako dobre obrane naša reprezentacija sigurno ne bi pobijedila norvešku. On je tada obranio čak dva "zicera" (situacija iz koje se može izvesti siguran pogodak)! Bravo, Ivane!

Budući da je zbog zdravstvenih razloga kapetan naše reprezentacije Domagoj Duvnjak izvan igre, vjerojatno će sutra navečer sve oči biti uprte u Luku Cindrića. Također, u utakmici protiv francuske reprezentacije naši igrači će trebati posebnu pozornost usmjeriti na njihovog igrača Nikolu Karabatića koji je na jednoj od utakmica ovog prvenstva sam zabio 16 golova.

Kao što su naši reprezentativci već kazali, ne bi postigli ove uspjehe bez snažne podrške navijača na tribanama, pa se nadamo da će i na predstojećoj utakmici navijači u što većem broju doći podržati naše kauboje!

Mi ćemo u Stobreču ispred malih ekrana, također, srčano navijati i nadati se još jednoj pobjedi hrvatske reprezentacije. 

 

U Stobreču 23. siječnja 2018. g.

Priredila:

sportska komentatorica

Laura Kojić, 7.a

 


POZDRAV S ISLANDA!

 

Razgovor s učenikom Rokom Škaričićem iz 5.a

1. Koje si islandske gradove posjetio?
Išao sam u ribarski gradić Grindavik te glavni grad Islanda, Reykjavik.


2. Što ti se tamo najviše svidjelo?
Najviše mi se svidjela katedrala u Reykjaviku.


3. Koje si povijesne znamenitosti obišao?
Vidio sam spomenik njihovog Vikinga koji je otkrio Ameriku prije C. Columba, a vidio sam i vulkanski Otok ptica poznat po tome što se na njemu gnijezdi velik broj ptičjih vrsta. Također, bio sam na mjestu i na mjestu gdje je podignut spomenik stradanja posljednjeg pingvina jedne rijetke vrste (visoke barem 75 cm). Ova je vrsta izlovljena do istrebljenja.


4. Jesi li išao tamo radi obitelji ili…?
Tamo sam išao jer je moj tata tamo prije igrao nogomet i jer su mu tamo prijatelji.


5.Kakva je klima na Islandu i sviđa li ti se njihov krajolik?
Tamo je dosta hladno pa na uzvišenjima ima i snijega. Krajolik mi se sviđa, a pogotovo jer ima puno aktivnih vulkana.


6. Kakva je hrana i kakvi su ljudi na Islandu?
Hrana je odlična i jako mi se sviđaju njihovi restorani jer su im kuhinje na otvorenom te svi mogu vidjeti kako kuhari pripremaju jela. Ljudi su tamo veseli i pristojni.


7. Znaš li po čemu je Island poznat i koji im je sport naj poznatiji?
Poznat je po aktivnim vulkanima, te po vikinškoj povijesti. Jedna od najpoznatijih stvari na Islandu je i njihov navijački Vikinški (islandski) huk (uz pomoć bubnjeva i pljeskanja), a među najomiljenijim sportovima nalaze se rukomet i nogomet.


8. Preporučaš li drugima da posjete Island?
Da, zato što ima dosta toga za razgledavanje i sigurno će se zabaviti.

Roko, hvala ti na razgovoru!

 

U Stobreču, 21. studenog 2017.

Novinari e-Kavala:

Berislav Čurak i Ante Grčić, 8.b


Uspjeh u plivanju

Razgovor s učenikom 8.b, Hrvojem Miklićem

 

Povod našeg razgovora s učenikom 8.b bila je informacija da je ovaj učenik upravo osvojio 3. mjesto na plivačkom natjecanju!


1. Hrvoje, čestitamo ti na postignutom uspjehu! Gdje se održalo natjecanje?
Natjecanje se održalo na poljudskim bazenima u Splitu.


2. Je li to bilo međunarodno natjecanje?
Ne, bilo je regionalno natjecanje.


3. Koliko je natjecatelja bilo na natjecanju?
Bilo je oko 400 natjecatelja.


4. Koliko si se dugo pripremao za natjecanje?
Pripremao sam se svaki dan po 2 sata.


5. Je li ti bilo teško na natjecanju?
Da, bilo mi je teško.


6. Jesi li zadovoljan svojim uspjehom?
Da, zadovoljan sam svojim uspjehom jer je konkurencija bila velika.


7.  Jeste li na natjecanje išli ekipno ili pojedinačno?
Na natjecanje smo išli ekipno, ali je svatko plivao pojedinačno, u svojim disciplinama.


8. U kojim si se ti disciplinama plivanja natjecao?
Plivao sam 50 m slobodno i leđno te 100 m slobodno i leđno.


9. Preporučaš li plivanje i drugoj djeci i mladima?
Preporučam, i to zbog toga što se treniranjem ovog sporta brzo razvijaš i rješavaš se tjelesnih tegoba.


10. Zašto se baviš plivanjem?
Plivanjem sam se počeo baviti radi tjelesnih tegoba, a nastavio sam jer mi je to prešlo u naviku.

Hrvoje, u ime e-Kavala želimo ti nove uspjehe u plivanju i zahvaljujemo ti na razgovoru!

 

U Stobreču, studeni 2017. g.

Novinari e-Kavala:

Berislav Čurak i Ante Grčić, 8.b

zanimljivosti iz života škole 2016./2017.

Oduševljena sam radom u vrtu...

kaže učiteljica Meri s kojom su razgovarale naše novinarke

Mlade novinarke iz 3.a saznale kako se učiteljica 2.b, Meri Zovko bavi vrtlarstvom, a kako naša škola ima veliki vrt s maslinikom, bio je to povod da saznamo više o vrtlarstvu iz prve i iskusne ruke.

PATRICIA: Što Vas je potaklo da postanete vrtlarica?
UČITELJICA: Cijeli život se bavim vrtlarstvom, a najviše od rođenja moje djece jer sam im željela od malena pružiti zdravu hranu.
PATRICIA: Kako Vam se sviđa rad u vrt?
UČITELJICA: Oduševljena sam radom u vrtu i to me opušta.
PATRICIA: Koju biljku smatrate najzahtjevnijom?
UČITELJICA: Najzahtjevnije je povrće, a posebno rajčica.
PATRICIA: Pomaže li Vam itko u vrtlarenju?
UČITELJICA: U vrtu mi pomaže Ana, prijateljica moje kćerke, studentica.
PETRA: Zašto volite vrtlarstvo?
ELA: Tko Vas je potaknuo na vrtlarenje?

UČITELJICA: Mislim da mi je vrtlarstvo u genima. Podrijetlom sam iz Podstrane gdje se većina stanovništva bavi poljoprivredom, a kao mala sam gledala kako susjedi sade biljke u vrtovima oko kuće i poljima. Već tada, kao djevojčica i sama sam imala svoj mali vrt o kojem sam brinula. I danas imam vrt, udaljen 1 kilometar od mog stana.
PETRA: Koliko vremena provodite u vrtu, brinući o biljkama?
UČITELJICA: Redovito odlazim u vrt, u ljetnom razdoblju čak i dvaput dnevno, ujutro i navečer. Jedva čekam ljeta da što više vremena mogu boraviti u vrtu.
PETRA: Volite li cvijet maćuhicu?
UČITELJICA: Općenito, volim cvijeće, posebno ono samoniklo. Postoji i samonikla maćuhica koja mi je draga, posebno njene boje.
ELA: Što bi ste radije bili, učiteljica ili vrtlarica?
UČITELJICA: Volim biti učiteljica, ali bi vrlo rado bila i vrtlarica. U blizini mog vrta nekoliko je poljoprivrednika koji od uzgoja različitih biljaka žive. Promatrali su što je radim u svom vrtu te su mi se u početku smijali, ali s vremenom su usvojili mnogo metoda koja koristim. Oduševili su se malčiranjem slamom (prekrivanje zemlje oko biljke slamom) budući da ta metoda smanjuje potrošnju vode i olakšava posao u vrtu.
ELA: Kako se osjećate u vrtu?
UČITELJICA: Osjećam se mirno, slobodno; biljke ne govore poput nas ljudi, ali ipak s nama komuniciraju na drugi način. Pokazuju svojim držanjem i izgledom što im nedostaje.
MIA: Koje su Vam biljke najdraže?
UČITELJICA: Najdraže mi je povrće, ono je izazov, stalno treba pratiti i otkrivati što im je potrebno za dobar rast i prinos, a što mu smeta… Posebno u organskom vrtlarstvu trebate izuzetno paziti jer se ne smiju koristiti kemijski pripravci za biljke.
MIA: Možete li zamisliti život bez cvijeća?
UČITELJICA: Ne, jer to je ukras oko nas. Kombinacija boja na cvijeću koju je priroda stvorila je divna.
MIA: Kako se osjećate kada dođete u školu pa vidite da je školski vrt uređen?
UČITELJICA: Uredili smo školski vrt što mi je drago. Željela bi da u našem vrtu raste još više ljekovitog bilja. Vjerujem da naša škola ima uvjete da napravi i rasadnik gdje bi učenici učili kako saditi i sijati te kako se brinuti o biljkama.

Patricia, Petra, Ela i Mia: Hvala Vam na razgovoru!

Stobreč, 8. lipnja 2017. g.

Razgovor vodile novinarke e-Kavala iz 3.a: Ela Čović, Petra Dobnik, Patricia Knezović i Mia Kovčić


Intervju s učiteljicom Sandom


Najmlađi novinari e-Kavala, Toni Sučić, 3.a i Anamarija Gudelj, 3.a su odlučili prvi intervju napraviti s njihovom učiteljicom, Sandom Bašić. Ona se rado odazvala!

Foto: učenici 3.a


NOVINAR TONI: Hvala Vam učiteljice što ste pristali na intervju! Zanima nas, kako se osjećate dok ste u učionici s učenicima?
UČITELJICA SANDA: Učionica je najzanimljivija i svakako najživahnija školska prostorija u kojoj se odvija nastava. Svjedoci ste da u radu s vama svaki dan doživim nešto interesantno. Stoga se u učionici osjećam prekrasno! To mi je najdraži dio dana.

 

NOVINAR TONI: Što Vas je potaknulo da postanete učiteljica?
UČITELJICA SANDA: Na moju odluku da postanem učiteljica najviše je utjecala činjenica da je i moja majka bila učiteljica. Uživala sam kada je kući donosila kontrolne radove na ispravljanje. I ja bih tada poželjela ispravljati radove njenih učenika, ali mi, naravno, ona to nije dozvoljavala. Mislim da je to odredilo moj životni put.

 

NOVINAR TONI: Imate li hobi u slobodno vrijeme?
UČITELJICA SANDA: Naravno! Moj su hobi šetnja i boravak u prirodi, a posebno u proljeće berba šparoga. S obzirom da sam odrasla u mjestu u imotskoj krajini gdje je klima hladnija,  sa šparogama sam se prvi put susrela tek u 24. godini, kada sam ih učila brati zajedno s mojim suprugom koji je rođen u malom mjestu u kaštelanskoj zagori. On je još od djetinjstva bio vješt u branju šparoga pa je za mene to bio poseban izazov. Nije mi bilo lako uočiti ih jer su dobro skrivene u prirodi, a treba biti i pažljiv pri branju jer rastu u drači. 

 

NOVINAR TONI: Što Vam se najljepše dogodilo u Vašem radu učiteljice?
UČITELJICA SANDA: Oh, o ovome bih trebala malo razmisliti i prisjetiti se svih tih događaja.  Budući da kao učiteljica radim već 27 godina, teško mi je sada na brzinu izdvojiti najljepši događaj, s obzirom da u svakoj generaciji doživim puno lijepih trenutaka s mojim učenicima. Svaki dan doživim nešto lijepo, a tužne stvari brzo zaboravim.

 

NOVINARKA ANAMARIJA: Kakav je osjećaj biti učiteljica?
UČITELJICA SANDA: Biti učiteljica je prekrasan osjećaj, najljepši osjećaj koji možete zamisliti. To je zato jer svaku generaciju učenika prvi put sretnem na njihov prvi dan škole. Zatim se svi polako upoznajemo kroz učenje, rad i igru.  Tako sve do četvrtog razreda kada dolazi vrijeme rastanka, a učenici postaju spremni i samostalni za peti razred. Na kraju budem tužna zbog rastanka, ali sretna i ponosna na moje učenike. 

 

NOVINARKA ANAMARIJA: Imate li najdražeg učenika ili učenicu?
UČITELJICA SANDA: Od prvog razreda govorim svojim učenicima da su mi svi jednako važni i dragi. Ono do čega mi je u odnosu učiteljica – učenik posebno značajno  je da se međusobno poštujemo i da smo jedni prema drugima iskreni.

 

NOVINARKA ANAMARIJA: Jeste li oduvijek htjeli biti učiteljica?
UČITELJICA SANDA: Jesam. Otkrit ću vam da sam se i rodila u školi. Moja je majka tada radila u maloj seoskoj školi, a učitelji su tada sa svojim obiteljima i živjeli u školskoj zgradi. Ceste u to vrijeme još nisu bile u potpunosti izgrađene, pa su Split i rodilište bili predaleko kada sam ja trebala doći na svijet. Tako sam se i rodila u školi.

 

NOVINARKA ANAMARIJA: Možete li nam otkriti kakva ste bili učenica?
UČITELJICA SANDA: Bila sam odlična ili vrlo dobra učenica. Kada sam bila u trećem razredu osnovne škole, moja se majka teško razboljela zbog čega je morala na liječenje u bolnicu u Zagreb. Nisam je vidjela dugih šest mjeseci. To mi je bilo najteže razdoblje u životu, jer sam bez mame trebala i učiti i pomagati tati u kućnim poslovima jer je on bio zaposlen. Dobro se sjećam kada sam tada, prvi put u životu skuhala juhu! Taj prvi pokušaj nije dobro prošao iako sam u juhu stavila sve potrebne sastojke, ali nisam pazila i na količinu jednog od njih. Naime,  usula sam u juhu cijelu vrećicu tjestenine… Dovoljno je reći da nakon tog događaja juhu nisam voljela jesti sve do moje dvadesete godine. 
Ono što sam vam željela reći,  je da je jako važno da uz sebe imamo roditelje koji će nas svaki dan pitati kako smo, zaželjeti nam dobro jutro, provjeriti jesmo li naučili i napisali domaći rad. Onda ni uspjeh neće izostati. 

 

NOVINARKA ANAMARIJA: I za kraj, što biste poručili današnjim učenicima?
UČITELJICA SANDA: Današnjim učenicima bih poručila da uvijek u životu budu pošteni i iskreni, jer kada jednom postanu odrasli ljudi nitko ih neće pitati koje su ocjene imali,  nego će ih cijeniti po tome kakvi su ljudi postali.
 

NOVINARI TONI I ANAMRIJA: Učiteljice Sanda, hvala Vam još jednom na razgovoru! Bilo je jako zanimljivo…

U Stobreču svibnja 2017.

 


RAZGOVOR sa STJEPANOM Katićem

po osvajanju školskog šahovskog turnira

Dragi naši čitatelji,

danas razgovaramo sa Stjepanom, učenikom 7.b, koji je osvojio 1. mjesto na školskom šahovskom turniru koji je organiziran povodom Dana darovitih učenika. 

NOVINARI: Stjepane, kada si počeo igrati šah?

Stjepan: S 8 godina.

2.Je li još netko iz obitelji igra šah?

2. Da, u mojoj obietlji šah igraju: tata, brat, djed, baka, mama...

3. Tko te naučio i tko te motivirao da počneš igrati šah?

3. Naučio me igrati otac te mi je on bio motiv i podrška u igranju šaha.

4. Koliko puta tjedno igraš šah?

4. Prije sam igrao šah više, ali sada ga igram samo par puta u mjesecu.

5. Igraš li šah iz hobija ili zbog toga što želiš biti bolji?

5. Šah igram iz hobija.

6. Jesi li ikada prije bio na šahovskom natjecanju?

6. Ne.

7. Što ti je bio poticaj da se uključiš u školsko natjecanje iz šaha?

7. Odluku sam donio sam.

8. Kakvi su portivnici bili na natjecanju?

8. Dosta dobri,a borbe su bile tijesne.

9. Je li bilo teško pobjediti na natjecanju?

9. Bilo je dobrih igrača, ali sam ih uspio svladati.

10. Kakav je osjećaj biti prvi u školi?

10. Osječaj je nevjerovatan.

11. Želiš li ići na druga natjecanja iz šaha?

11. Da.

NOVINARI: Stjepane, hvala ti na razgovoru! želimo ti puno uspjeha i dalje u šahu.

Razgovor vođen u Stobreču, 25. travnja 2017.

Novinari: B. Čurak i L. M. Sommer, 7.b

 


RAZGOVOR S UČITELJICOM FIZIKE I MATEMATIKE

Dobar dan poštovana nastavnice Kristina Plejić, imamo par pitanja za Vas budući da ste organizirali obilježavanje Dana darovitih učenika u našoj školi. Upravo danas, 10. travnja 2017. g., svečana je podjela i diploma najuspješnijim učenicima!


1.Kako ste došli do ideje da organizirate natjecanja?
-Svake godine u ožujku naša škola organizira različite aktivnosti u čast Dana darovitih učenika.
Već nekoliko godina naša psihologica održava natjecanje iz šaha pa smo se tako odlučileda uz šah organizirano još koje natjecanje.


2.Zašto ste se baš odlučili za tangram i sudoku?
-Tangram je jedna od najstarijih i najpoznatijih slagalica, djeci vrlo zanimljiv, a što je najbitnije prikladno je za sve uzraste zbog različitih mogućnosti slaganja figura. Za sudoku sam se odlučila na nagovor učenika. Naime, već nekoliko godina vodim učenike na Večeri matematike, gdje su upoznali i zavoljeli sudoku. Neki učenici su izrazili i želju da sudjeluju na natjecanju koje se održava svake godine u siječnju u Splitu.


3.Što mislite treba li organizirati više takvih natjecanja?
-Da, učenici to vole i zanimljivo je.


4.Tko je sve pomogao u organiziranju?
-U organiziranju natjecanja, uz mene i psihologicu Vedranu Ždero, veliku pomoć su pružile i kolegice, nastavnica iz matematike Sanja Koštić te naša knjižničarka Marina Vrvilo, kojima se ovim putem i zahvaljujem.


5.Jeste li se okušali u tim sportovima?
-Nažalost, nisam imala prilike.


6.Je li zabavno igrati te sportove?
-Učenici su pozitivno reagirali na ovo natjecanje, već su me i pitali kada će se opet održavati natjecanje. Ovakva natjecanja nisu samo zabavna već i poučna jer učenici razvijaju logičko i agostraktno razmišljanje , a pri tomu stvaraju dodatni interes i ljubav prema matematici.


7.Jeste li zadovoljni brojem zainteresiranih učenika? 
-Jako sam zadovoljna s obzirom da je ovo tek prva godina, a s obzirom na interes učenika nadam se da će ih bit još.


NOVINARI: Hvala Vam na razgovoru!

U Stobreču, 10. travnja 2017.

Novinari: Hrvoje, Berislav i Ante, 6.b

 


 

INTERVJU S MARINOM COKARIĆEM

Dobar dan Marine, zahvaljujemo ti što si pristao s nama podijeliti svoje iskustvo sa županijskog natjecanja iz povijesti. Želimo ti postaviti par pitanja o natjecanju. Prije toga, nekoliko informacija za naše čitatelje o Marinu. Učenik je 8. razreda, a ove godine je zajedno sa sestrom sudjelovao u organizaciji školskog šahovskog turnira te sudio na istom turniru. Na tim istim turnirima prije godinu dana, dva puta zaredom je bio školski prvak. Ali, kako šah i košarka (da, trenira i košarku) nisu njegovi jedini interesi, danas s njim razgovaramo o povijesti!

1.Koliko si se dugo pripremao za natjecanje?

-Za natjecanje sam se pripremao 3-4 dana.

 

2.Je li bilo teško doći do županijskog natjecanja?

-Da, bilo je jako teško.

 

3.Koje ti je razdoblje u povijesti bilo najzanimljivije i voliš li povijest?

-Najdraže razdoblje u povijesti mi je 2. svjetski rat, i volim povijest.

 

4.Tko je sve bio na županijskom natjecanju iz naše škole i kako ste se proveli?

-Bili smo Lara Klojčnik i ja, i bilo je dobro.

 

5.Koje su sve škole bile tamo?

-Bile su vjerojatno sve splitske škole.

 

6.Je li ti zanimljiva povijest i zašto?

-Meni je povijest zanimljiva zato što želim znati kako su se neki događaji zbili budući da imaju utjecaj i na nas danas.

 

7.Jesi li stekao prijatelje na tom natjecanju?

-Susreo sam već neke poznanike.

 

8.Jesi li imao tremu prije natjecanja?

-Osobno nisam imao tremu.

 

9.U kojoj školi je bilo natjecanje?

-Natjecanje se odvijalo u Osnovnoj školi Skalice.

 

10.Od čega se sastoji i kako se odvija natjecanje iz povijesti?

-Natjecanje se sastoji u pisanom odgovaranju na pitanja, a sudionici su podijeljeni u više grupa po 10 učenika raspoređenih po učionicama.

 

11.Tko te potaknuo da ideš na to natjecanje?

-Bio sam zainteresiran, a i nastavnik povijesti, Srđan Crnjak nas je dodatno motivirao.

 

12.Koji si rezultat postigao na županijskom natjecanju?

-Ostvario sam 10. mjesto.

 

13.Kako si učio povijest za natjecanje?

-Nastavnik je morao objasniti neke lekcije unaprijed jer po nastavnom programu to još nismo učili.

 

NOVINARI: Marine, hvala ti na razgovoru i želimo ti i u buduće puno uspjeha!

U Stobreču, travanj 2017.

Novinari:

 


Naši multitalenti...

Ovaj put smo se odlučili za intervju s učenicom 8.b, Annie Ceranić jer smo prateći mrežne stranice naše škole uočili da je sudjelovala u većem broju natjecanja u znanju...

           
NOVINAR: Na koja natjecanja si išla?
ANNIE: Išla sam na fiziku, engleski, hrvatski, lidranu i matematiku.


NOVINAR: Koje si rezultate postigla na natjecanjima?
ANNIE: Engleski i fiziku sam prošla na županijsko, a ostale sam bila samo na školskom.


NOVINAR: Kako si se provela?
ANNIE: Bilo mi je krasno i zabavno.


NOVINAR: Koliko si se pripremala?
Pripremala sam se gotovo cijelo prvo i pola drugog polugodišta.


NOVINAR: Koji su ti omiljeni predmeti?
ANNIE: Moji omiljeni predmeti su fizika i matematika.


NOVINAR: Što te motivira?
ANNIE: Motiviraju me brojke i uz to su mi podrška roditelji i učitelji.


NOVINAR: Koju srednju školu planiraš upisati?
ANNIE: Planiram upisati matematičku školu (MIOC).

NOVINAR: Annie, hvala ti na razgovoru i želimo ti puno uspjeha u daljnjem školovanju!

 

Razgovarao: Andrija Jukić, 6.b                                                                        Stobreč, 12.4.2017.

 


NA DEBATI...

Nedavno je naš mladi Debatni školski klub sudjelovao na međužupanijskom natjecanju uz vodstvo mentorice Anele Mihovilović. Obratili smo dijelu ekipe i zamolili da nam malo prilbliže svoje iskustvo i pojam debate

Zahvaljujemo Marinu Cokariću i Pjeru Zankiju što su pristali na intervjuPrvo vam želimo malo bolje predstaviti članove debatnog kluba s kojima danas razgovaramo. Marin Cokarić iz 8.a je košarkaš, dvostruki pobjednik školskog natjecanja u šahu. Pjero Zanki, također, osmaš, sudionik je u županijskom natjecanju u LiDraNu, te veslač.

 

1. Što vas je potaklo da idete na debatu?

Nagovorila nas je nastavnica.

2. Tko je sve sudjelovao u vašem timu?

Bila su dva tima, u prvom su bili: Marin Cokarić, Pjero Zanki i Tena Barać, a u drugom timu su bili: Deni Miličević, Fabijan Šiško i Frane Rački.

3. Koje ste teme obrađivali?

Glavna tema za koju smo se pripremali bila je treba li uvesti kvote na broj žena u Hrvatskom saboru. Imali smo također ad hoc teme za koje smo imali 60 minuta za pripremu, a teme su bile treba li uvesti uniforme u škole i treba li ukinuti reality show.

4. Kada i gdje se održalo natjecanje?

Natjecanje je bilo u petak i subotu, 24. i 25. veljače. Prvi dan natjecanje se održavalo u OŠ Dobri, a sljedećeg dana u subotu u OŠ Manoš  u 9 sati ujutro.

5. Što se točno radi na debati, možete li nam malo pojasniti?

Imaju 2 strane - afirmacijska i negacijska, pa ovisno o tome koju stranu zastupamo (za ili protiv) raspravljamo na zadanu tezu. Uvijek trebamo biti spremni iznositi argumente za i protiv neke teze, ovisno kojoj ćemo strani (za ili protiv) biti dodijeljeni. Također, trebamo biti spremni postavljati pitanja, kao i odgovarati na pitanja suprotne strane.

6. Kako ste se proveli?

Ručak je bio dobar! I svi smo se odlično proveli.

7. Jeli vam bilo naporno?

Da, bilo je zahtjevno.

8. Imate li što reći za kraj?
Jedinstveno iskustvo iz kojeg se može puno naučiti. Tamo iskazujemo svoje govorne sposobnosti. Preporučili bi svima da idu na debatu !

U Stobreču, 7.3.2017.

Novinari: Berislav Ć. i A. Grčić, 7.b


Sa Šimunom na festi Sv. Vlaha

Danas pozdravljamo učenika 7.b, Šimuna Mendeša, koji je prisustvovao slavlju Sv. Vlahe. Postavili smo mu nekoliko pitanja kako bi saznali pobliže kako grad Dubrovnik i njegova okolica slave festu Sv. Vlaha.

1. Koliko se godina slavi Sveti Vlaho?
Sveti Vlaho počeo se slavit od 3. veljače 972. godine u Dubrovniku. 

 

2. Zašto je Sveti Vlaho zaštitnik grada Dubrovnika?
Zato što je on pomogao Dubrovčanima da se obrane od Mlečana. On je došao u molitvu svećeniku Stojku u crkvi Svetog Stjepana
i rekao da će ih napasti Mlečani.

 

3. Kako se slavi Sveti Vlaho?
Festa Svetog Vlaha započinje 2. veljače ispred crkve Svetog Vlaha. Tada se čitaju čestitke pristiglih, djeca u narodnim nošnjma dolaze blagosloviti jela, puštaju se golubice i podiže se barjak Svetog Vlaha na Orlandov stup uz pjevanje himne Svetom Vlahu Čuj Sveti Vlaho moj. Zatim na Stradunu počinje povorka koja ide prema crkvi s barjacima okolinih mjesta iza svakog barjaka stoje ljudi iz tog mjesta, a kada dođu ispred crkve svako izvije svoj barjak.


4. Što se sprema u Dubrovačkim kuhinjama?
Sprema se zelena menestra,  to je jelo od rašćike i suhog mesa, šporli makaruli; to je tjestenina sa govedinom, slatki makaruli - to je slatka tjestenina.


5.Što ti se najviše sviđa? 
Najviše mi se sviđa kada s obitelji idem na misu i kada svi zajedno ručamo.


6. Gdje boraviš kada ideš na festu Svetog Vlaha?
Boravim kod obitelji u Stonu, poznatom po solani koja potječe još iz Rimskog doba, obrambenim zidinama iz srednjeg vijeka te uzgoju svjetski poznatih kamenica, koje se jedu sirove.

Zahvaljujemo Šimunu što nas je proveo kroz običaje dubrovačke regije, posebno festu Sv. Vlaha.

U Stobreču, 13. veljače 2017.

Novinarka e-Kavala: Matea Lovrinčević, 6.a

 


Upoznajte tajni svijet Australije!

Naši novinari, Ante Grčić, 7.b i Andrija Jukić, 6.b, posjetili su 1.a i saznali ...

 

Dana 3.2.2017. godine našu školu posjetila je gošća Petra Nazor, mama učenice 1.a. U razgovoru smo s učenicima pričali o tajnama Australije, saznali smo nove stvari, a to su:

- Tko su bili prvi stanovnici današnje Australije

- Najpoznatije životinje u Australiji

- Najzanjimljiviji kutci Australije

Australiju su u samom početku naseljavao narod Aboridžina.

Danas postoje još samo nekoliko krajeva u Australiji koje naseljavaju pripadnici tog naroda. Danas je ostalo samo nekoliko zastava Aboridžinskog naroda. Oni su od drveta proizvodili bumerange za lov.

Bumerang bi životinji odvratio pažnju, a oni bi je za to vrijeme gađali kopljem ili lukom. Bumeranzi su najčešće bili ukrašeni likovima životinja, a to bi najčešće bila životinja Emu.

Također smo naučili ponešto o životinjama daleke Australije, a to su klokani, koale, krokodili, meduze (blue brus).

Klokani pak najviše prevladavaju Australijom. Ljudi ih često prepoznaju po velikom skoku, a bez njihovoga repa taj skok nebi bio moguć. Klokani mogu biti pitomi ili divlji. Pitome klokane možemo hraniti. Veliki klokani u svome malome tobolcu nose male klokane koje Australci nazivaju Joey.

Koale su male smrdljive životinje koje stalno spavaju i jako su lijene. Imaju mekano, rašćupano, sivo krzno i hrane se bobicama. Krokodili u Australiji slobodno izađu iz rijeke i šetaju ulicama. Zelene su boje i opasni su za ljude, hrane se mesom.

Čuli smo da su najzanjimljivija mjesta u Australiji rozo jezero nazvano imenom Lake Hiller, u Australiji je prije na jednom mjestu bilo 12 velikih kamenja, a sada ih ima samo 8. Ta se kamenja zovu 12 Apostola.

Tamo se u školu ide s samo 5 godina. U školi se ući kroz pjesmice, igru i zabavu. Knjige se ne nose kući.

Tamo ima puno surfera jer su valovi jako veliki.

Ako hoćeš otputovati u Australiju možeš posjetiti veliki koraljni greben. U Australiji su jedni od najotrovnijih paukova i zmija na svijetu. To je sve što smo doznali o Australiji. 

Zapisao: Ante Grčić, 7.b

Slikao: Andrija Jukić, 6.b


INTERVJU S GIMNASTIČAREM

Evo, čitatelji e-Kavala, ovaj put ćemo intervjuirati Maddox Lee Sommera, iz 7.b. Već niz godinama pratimo njegove treninge i natjecanja u sportskoj gimnastici. Naime, Maddox je osvojio medalje na državnim i međunarodnim natjecanjima.

 

NOVINARI: Maddox, hvala ti na razgovoru! Kaži nam u kojim si sve državama bio na natjecanju?

Maddox: Bio sam u Hrvatskoj, Srbiji, Italiji, a ići ću u Sloveniju, Mađarsku i Veliku Britaniju.

 

NOVINARI: Koliko si sveukupno osvojio medalja?

Maddox: Osvojio sam oko 70 – 80 medalja.

 

NOVINARI: Jesi li osvojio medalje na nekim većim natjecanjima?

Maddox: Da, osvojio sam medalji na međunarodnom natjecanju gdje je sudjelovalo preko 15 država osvojio sam 2. i 3. mjesto, a na državnom sam osvojio prvo mjesto.

 

NOVINARI: Kako ti je bilo na natjecanjima?

Maddox: Najvažnije na natjecanjima mi je bilo družiti se s prijateljima te upoznavati druge osobe iz drugih država. Na natjecanjima mi je bilo dobro jer sam upoznao jako puno prijatelja iz drugih država, ali mi je bilo teško sporazumjevati se s njima.

 

NOVINARI: Koliko dugo i gdje treniraš?

Maddox: Treniram već 10 godina te treniram na Poljudu.

 

NOVINARI: Tko ti je bio podrška u treniranju?

Maddox: Podrška u treniranju su mi bili prijatelji s treninga te moja baka.

NOVINARI: Hvala ti još jednom. Želimo ti da i dalje postižeš sportske uspjehe!

 

Razgovor vodili novinari e-Kavala: Berislav Ć. i Stjepan K., 7.b

U Stobreču, 21.12.2016.

 


INTERVJU s učenicom 7.a, Klarom Katić, članicom Dječjeg vijeća Grada Splita, a ujedno i jednom od kandidatkinja na upravo završenim demokratskim izborima za predsjednika ili predsjednicu Vijeća učenika OŠ Stobreč.

Za razgovor s Klarom smo se odlučili budući smo saznali da je ona nedavno bila u Zagrebu s gđom Anđelkom Visković – višom savjetnicom Gradonačelnika grada Splita za obrazovanje na sastanku gardova prijatelja djece.

http://split-prijatelj-djece.hr/gradu-splitu-dodijeljena-povelja-za-uzorno-provedenu-naj-akciju-2016/

NOVINARI: Klara, možeš li nam više reći o tvom putovanju u Zagreb, koji je bio razlog i što se tamo događalo?

KLARA: U Zagrebu smo slušali razna predavanja, gledali smo prezentacije mnoge djece kako se trude poboljšati uvjete i prilike za djecu u svom gradu ili općini. Slušali smo o raznim putovanjima djece i mladih po Europi. Slušali smo pjesme i priredbe djece kojima su nas pokušali potaknuti da im pomognemo da dobiju više prava djece. Također smo se upoznali s novim projektom Županija – prijatelj djece. Na kraju su gradovi i općine podijelili zahvalnice i povelje za naj akciju pa je tako i naš grad Split primio povelju za naj akciju (Blago našeg Marjana). Na samom kraju smo se upoznali s novim članovima gradova - općina prijatelja djece te smo na kraju krenuli prema našem dragom Splitu.

NOVINARI: Što te je ponukalo da se uključiš kao predstavnica naše škole u rad Gradskog dječjeg vijeća?

KLARA: Moje prijateljice i obitelj su mi predložili, a što sam više o tome razmišljala ideje su mi se sve više sviđale. Možete samo zamisliti moje oduševljenje i sreću, da ću ja upravo biti ta koja ću predstavljati našu školu u DGV-u (Dječjem gradskom vijeću).

NOVINARI: Zašto je važno da postoji Dječje gradsko vijeće?

KLARA: Zato što bez njega djeca ne bi imala prava, barem ne onoliko koliko imaju sada, djeca bi živjela u mnogo gorem okružju nego sada, bila bi manje sretna, a mi ne želimo da u našem gradu, gradu Splitu odrastaju takva djeca.

NOVINARI: U koje si aktivnosti posebno uključena u tom vijeću?

KLARA: Aktivnosti u Vijeću se ne odvijaju na takav način kako većina misli. Za svaku aktivnost se glasa, tko će sudjelovati u njoj i slično. Imala sam sreću što sam se uključila u skoro svaki odbor, osim u jedan gdje je bilo previše kandidata. Također sam uključena u poduzeće za ocjenjivanje i vrednovanje mnogih projekata.

NOVINARI: Što misliš da je važno za djecu i mlade naše škole i ovog grada?

KLARA: Mislim kako više trebamo brinuti za nezbrinute, bolesne, tužne, zapuštene, maltretirane i zaboravljene. Moramo se brinuti o tim ljudima, djeci. Moramo im pomagati, ali ne smijemo također zaboraviti pomoći sebi i našoj školi. Prije svega moramo se brinuti o našim učenicima. Moramo ostvarivati najprije svoje ciljeve, ali ne zaboraviti pri tom druge. Mislim kako niti jedno dijete, niti jedan čovjek ne bi ni u kom trenutku trebao zaboraviti te činjenice koje nam pomažu u ostvarenju boljeg i ljepšeg grada Splita.

NOVINARI: Koju bi poruku uputila učenicima kao članica Dječjeg gradskog vijeća?

KLARA: Rekla bi im da se uvijek moraju brinuti za druge, da uvijek pomažu manjim i slabijima od sebe. Moraju znati da ovdje ne vrijedi zakon džungle, da je ovo civilna i obrazovna ustanova. Moramo se brinuti jedni o drugima, a ne podmetati nogu. Uvijek smo sretni kada nama netko pomogne, zašto ne uzvratiti uslugu? Ipak, zar nismo ovdje da učimo, učimo jedni od drugih i od samih sebe.

NOVINARI: Hvala ti na razgovoru i želimo ti puno uspjeha u borbi za dječja prava!

U Stobreču, 2.12.2016.

novinari e-Kavala: Berislav i Stjepan, 7.b

 


Razgovor s Lukom, školskim origami majstorom

Luka s lijeve strane, Toni (novinar) s desne strane

NOVINAR: Luka, hvala ti što si pristao na razgovor za e-Kaval! Luka je učenik 3.a, a naši čitatelji znaju da si zaljubljenik u origami te da si prošle godine održao kratki tečaj za učenike nižih razreda za origami. To je povod našeg razgovora, želimo saznati više o ovoj tehnici i tvom talentu. Za početak nam objasni što je to origami.

LUKA: Origami je japanska tehnika slaganja, savijanja papira u različite lijepe oblike i likove, ponekad lagana, ali i pravi izazov.

NOVINAR: Što je te je potaklo da se počneš baviti ovom tehnikom i koji si prvi lik izradio?

LUKA: Na internetu sam našao primjere i upute za izradu origamija, svidjelo mi se te sam krenuo od najlakših oblika, a sad radim puno teže i zhatjevnije. Prvi put sam napravio ždrala (ptica, op.a.). Sada radim modularne origamije koji se izrađuju od više listova papira. Pokušam sam i uspijem. Ali sam ipak prvo za modularne origamije išao na tečaj.

NOVINAR: Jesi li možda sudjelovao na nekom natjecanju ili izloži origamija, jesi li član nekog kluba?

LUKA: Nisam učlanjen u klub, i na natjecanju nisam bio, mislim da se ne organiziraju, ali na izložbi jesam, kada sam bio na tečaju. Moji su radovi bili i na školskoj učeničkoj izložbi.

NOVINAR: Kako se osjećaš dok izrađuješ origamije?

LUKA: Malo nervozno, jer ne znam hoću li uspjeti, a onda sretno što sam uspio!

NOVINAR: Što je potrebo za izrađivanje origami likova i oblika?

LUKA: Znanje engleskog jezika jer su upute na internetu najviše na engleskom jeziku, te poseban papir, kvadratnog obilka, bijeli s jedne strane, a u boji sa suprotne strane. Najčešće se počinje s bijelom stranom.

Razgovor vodio: novinar e-Kavala, Toni Sučić, 3.a

U Stobreču, 25.11.2016.

 


Razgovor sa svjetskim putnikom

Evo su nam se pridružili novi članovi e-Kavala - novinari Berislav Čurak, 7.b i Toni Sučić, 3.a. Za svoj prvi novinarski uradak izabrali su intervju s učenikom 7.b, Hrvojem Miklićem. Povod razgovoru je Hrvojev nedavni posjet Dubaiu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

NOVINARI: Hrvoje, hvala ti što si pristao na razgovor s nama. kaži nam koji je bio razlog tvog posjeta ovoj zemlji?

HRVOJE: Razlog mog puta bio je posjet ocu koji trenutno tamo radi.

NOVINARI: Što si sve posjetio i vidio u Emiratima?

HRVOJE: Vidio sam i previše toga, pa se sada ne mogu sjetiti svega, ali evo. Posjetio sam ZOO u Abu Dhabiju, kao i tamošnji Yas Mall (shoping centar), Mall u Dubaiu i tržnicu zlata (Gold Souk).

NOVINARI: Što ti je bilo najdraže na putu?

HRVOJE: Bilo mi je lijepo, a najdraže od svega druženje s ocem i njegovim prijateljima.

NOVINARI: Je li se tamo djeca igraju ispred kuće, na ulici ili igralištu kao kod nas?

HRVOJE: Ne, drugačija je kultura življenja.

NOVINARI:Je li bio dug put do Dubaia?

HRVOJE: 10-tak sati. Prvo do Zagreba, pa onda prema Dubaiu. kada smo putovali tamo vrijeme mi je brže prošlo.

NOVINARI: Kako si kratio vrijeme u avionu?

HRVOJE: Spavajući.

NOVINARI: Kakva te je klima tamo dočekala?
HRVOJE: Ljeti je 50 stupnjeva C, a sad u jesen i zimi kreće se oko 32 stupnja C.

NOVINARI: Kakav je promet i kakve su kuće u Dubaiu?

HRVOJE: Zgrade su ogromne, neboderi, sve moderno. Vidio sam i kuću isprintanu 3D printerom. Ceste su im široke, po 4 trake, ima puno polukružnih okretišta te se ne čini baš dobro organiziran promet. Voze se uglavnom velika auta poput džipova te sam vidio Lamborhinije i Ferrarije...

NOVINARI: Kakva je hrana u Emiratima?

HRVOJE: Nisam probao puno lokalnih specijaliteta jer jako začinjavaju hranu, ali zato je hamburger koji sam probao bio puno bolji od naših.

NOVINARI: Jesi li upoznao mlade koji žive u Emiratima i njihove škole? Ima li vršnjačkog nasilja?

HRVOJE: Nisam vidio nasilje, te nisam upoznao lokalno stanovništvo, ali sam shvatio da imaju više predmeta u školi nego u nas, na primjer predmete poput Umjetnosti na računalima i sl.

NOVINARI: Hvala na intervjuu!

Hrvoje ispred skulpture Skakači

U Stobreču, 4. 11. 2016.

Novinari: Berislav Čurak i Toni Sučić


Anketa o Danu kravate

7 brzopoteznih pitanja i odgovora povodom Dana kravate

za učitelje naše škole


1.    Što mislite o Danu kravate ?
2.    Kako ga Vi obilježavate?
3.    Jeli Vam zabavno nositi kravatu?
4.    Znate li što o povijesti hrvatske kravate?
5.    Kako se osjećate kada svi oko Vas nose kravatu,  a uobičajeno ne nose?
6.    Na što prvo pomislite kada čujete riječ kravata?
7.    Jesu li Vam draže jednobojne ili šarene kravate?

Evo odgovora...

Kristina Pleić, učiteljica fizike i matematike
1.    Mislim da je u redu što ga slavimo, jer je važan za Hrvatsku i jedinstven je, to je nešto što nas razlikuje od drugih.
2.    Obilježavam ga tako da obučem kravatu jer se osjećam važno.
3.    Da, zabavno mi je.
4.    Znam nešto šturo.
5.    Čudno, ugodno ih je vidjeti.
6.    Svečanost.
7.    Što šarenije.


Antonija Županov, učiteljica engleskog jezika
1.    Mislim da je to nije loše zato što mnogi inače ne nose kravate.
2.    Noseći crvenu kravatu.
3.    Da, jako je zabavno. Ponosna sam.
4.    Nosili su ih hrvatski vojnici kroz povijest u ratu da bi se prepoznali.
5.    Unosi  veselje i pozitivno mi je.
6.    Krava.
7.    Šarene.


Sanja Koštić, učiteljica matematike
1.     Super jer što tako lijep i zanimljiv modni detalj mogu nositi oba spola te ga obilježavamo kako bi si koji nisu znali da je to hrvatski proizvod saznali te svi skupa bili ponosni zbog toga.
2.    Pa,danas sam cijeli dan nosila plavu kravatu.
3.    Da . Možda ću je češće nositi, jer se stvarno uklopila u moju garderobu.
4.    Znala sam da su hrvatski vojnici veoma davno u 17.st. nosili vezani rubac oko vrata,a on je bio preteča današnje kravate. Ostalo sam pročitala na stranici škole.
5.    Zanimljivo kako je ovaj dan drugačiji, trebali bi češće nositi kravatu.
6.    Osjećam se ponosno , te je šteta što cijeli svijet ne zna da je kravata hrvatski izum.
7.    I jedne i druge su super, ovisi o garderobi uz koju ih nosimo.

Srđan Crnjak, učitelj povijesti
1.    Mislim da je to super stvar jer hrvatsku tradiciju treba promicati, a pogotovo ono što smo dali doprinos svijetu.
2.    U početku nisam, ali sam ga kasnije i ja počeo obilježavati.

3.    U vrijeme 30-godišnjeg rata Hrvati su kao vojnici sudjelovali u mnogim vojskama Europe, a u ostalom i u Francuskoj, gdje su na jednoj prigodi imali sudjelovali na vojnoj  paradi u Parizu. Parižanima se jako svidio detalj koji su nosili oko vrata. To bila marama zavezana oko vrata, a  Francuzi su napravili modni detalj.

4.    Drago mi je nositi u  posebnim prilikama, imam ih dosta velik broj.

5.     Volio bih kada bi uvjeti bili takvi da svi nose kravatu. I da svi učenici imaju uniforme s kravatama.
6.    Na lijepe trenutke, na prigode u kojima sam ih nosio.
7.    Ovisi o prigodi i ostatku odjevne kombinacije


Mirjana  Žeravica, učiteljica razredne nastave
1.    Dan je lijepo obilježiti.
2.    Nastojim staviti kravatu i držati se tradicije.
3.    Nije baš i žao mi je kada je muškarci moraju nositi.
4.    Malo, ne toliko puno.
5.    Neobično jer se inače nose drugim prigodama.
6.    Na vjenčanje.
7.    Šarene.


Meri  Zovko, učiteljica razredne nastave
1.    Nešto novo, veoma bitno za nas. Bitno zato što znamo da potječe od naših ratnika.
2.    Stavila sam kravatu.
3.    Potrebno da kravata potječe od Hrvata.
4.    Sve znam o povijesti, najljepša je bila Hrvatska. Obranila je Europu od Osmanlija.
5.    Odijelo, moja mladost, 80-te kad su bile jako moderne uske ženske kravate.
6.    Ovisi o ostatku moje odjeće.
   

     ANKETU SU PROVELI NOVINARI E-KAVALA : MADDOX LEE SOMMER, ANTE GRČIĆ  7.B

 


Dragi naši vjerni čitatelji,

ove godine započinjemo druženje na e-Kavalskim stranicama s Danima kruha i plodova zemlje u našoj školi koji su se održali prošli tjedan (od10. do 14. listopada 2016.).

Ovdje ćete pronaći pisane radove naših učenika na temu Dana kruha, plodova zemlje i zahvalnosti te anketu koju smo proveli među učenicima.

ANKETA

Pitali smo naše učenike 2 pitanja:

1. Što misliš o obilježavanju Dana kruha u našoj školi?

2. Zašto je važno održavati humanitarne akcije poput današnje (doručak za splitsko Prihvatilište za beskućnike)?

Evo što su rekli učenici 3. i 4. razreda...

Petra V. (3.b): Meni je najdraže od svega bilo pisanje recepata za dane kruha. Humanitarna akcija je važna da bi svi imali za jesti.

Kristijan Š. (3.b): Lijepo je bilo učiti pjesmice za dane kruha te smo skupljali jesenske plodove. Za domaći smo pisali što bi mi napravili sa starim kruhom. Možemo pomagati tako da budemo darželjivi i dobri.

Ema R. (3.a): Zadovoljna sam i bilo mi je zabavno na Danima kruha, donosilo smo plodove zemlje i učili smo  pjesme vezane za dane kruha. Važno je pomagati onima koji nemaju svog doma.

Toni S. (3.a): Mislim da je to vrlo važno. Humanitana akcija je važna da pomognemo beskućnicima koji nemaju novca.

Tia S. (4.a): Radili smo priču o kruhu koja je bila zabavna. Akcije su važne jer pomažemo gladnima.

Roko Š. (4.a): Dani kruha nas podsjećaju da ne bacamo hranu već da je iskoristimo. Akcija je bila važna da bi beskućnici imali hrane i da napravimo dobro djelo.

Lucija Š. (4.b): Dani kruha su prošli dobro jer smo pomogli beskućnicima.

Josip T. (4.b): Važno je da se ne baca hrana te da pomognemo beskućnicima i svim ljudima koji nemaju hrane.

 

Evo kako su nam na pitanja odgovorili učenici predmetne nastave...

Francesca B. (6.a): Pomažemo drugima i pri tome se dobro zabavimo. Važno je pomagati drugim ljudima koji trebaju našu pomoć, posebno gladnima.

Ana B. (5.a): Super je pomagati onima koji nemaju.

Arljind B. (5.a): Akcija je dobra ideja, dobro je pomagati drugima koji nemaju hrane. Donirati hranu je važno tako da siromašni imaju barem jedan obrok.

Victoria B. (7.a): Mislim da je to vrlo lijepo, dobrodušno i humano.

Marino B. (7.a): To je lijepo i krasno. Humanitarne akcije su dobre da ljudi ne bi ostali gladni.

Ante B. (8.b): To je sve lijepo i krasno. Važno je da pokažemo humanost prema onima koji nas trebaju.

Antonio A. (8.a): To je prikladno da bi se pomoglo ljudima koji nemaju za hranu.

Dino B. (8.b): Važno je pomagati kada to možemo.

Matej U. (6.b): To je super ideja i čini djecu sretnijom.

Bruna V. (6.b): Mislim da je ideja odlična jer je važno da ljudi ne budu gladni.

Laura Marija A. (5.b): Mislim da je akcija dobra stvar da bi ljudi imali što za jesti.

Frane A. (5.b): Ljudi koji nemaju zaslužuju našu pomoć, zato je ta akcija jako dobra. Oni koji imaju ne zaslužuju ništa više od onih koji nemaju.

Tina Š. (7.b): Mislim da je akcija lijepa i da ako možemo trebamo nahraniti ljude kojima treba pomoć.

Šime M. (7.b): Mislim da je to uzbudljivo jer tako škola može pomoći onima kojima je to potrebno. 

Hvala svim učenicima što su podijelili svoje mišljenje s nama, čujemo se uskoro...

U Stobreču, 11. i 12. 10. 2016.

Novinari: Ante Grčić i Stjepan Katić, 7.b

 

 

 

 

 

zanimljivosti iz života škole e-KAVAL

Marko glumio u seriji o Tinu Ujeviću

Novinari e-Kavala saznali su da je učenik 5.a nedavno glumio u seriji o Tinu Ujeviću. Vjerujemo da je ta vijest i vas zainteresirala kao i vaše novinare, stoga smo zamolili Marka Reljića za razgovor.

Prije samog razgovora donosimo vam više informacija o seriji.

Povodom obilježavanja 60. godišnjice smrti Tina Ujevića, velikog pjesnika, boema, putnika, Hrvatska radiotelevizija kreće u realizaciju biografske četverodijelne  igrano–dokumentarne serije TIN - 30 godina putovanja.

Životni i radni put Tina Ujevića u igranim sekvencama vodi nas od Dalmacije, Zagreba, Beograda, Sarajeva i Pariza, a dokumentarni dio bit će realiziran kroz dostupnu arhivsku građu i arhivske snimke.

Tin – 30 godina putovanja, priča je o Tinu pjesniku, ali i o jednoj epohi koja je ostavila traga ne samo u književnom, već i u širem socijalno političkom nasljeđu. Prateći životni put velikog pjesnika, u serijalu pratimo i uzbudljivu, turbulentnu povijest Europe, Hrvatske i regije kojoj pripadamo a čije posljedice i danas živimo. Riječ je o raspadu Austro-Ugarske, vremenu pred 1. svjetski rat, životu za vrijeme Drugog svjetskog rata u Zagrebu, te stradanju nakon tog rata pod komunističkim režimom.

Scenarij su napisali Jasen Boko, Lada Martinac Kralj i Davor Žmegač. Dramaturginja je Lada Martinac Kralj, a seriju će režirati Davor Žmegač. Uloge tumače Mislav Čavajda, Igor Kovač, Milan Pleština, Ljiljana Bogojević, Damir Lončar, Nikša Butijer, Jan Kerekeš i mnogi drugi.


Izvor: http://www.hrt.hr/287419/magazin/hrt-snima-seriju-o-tinu-ujevicu

NOVINARI: Marko, hvala ti što si pristao na intervju! Čestitamo ti na dobivenoj ulozi u seriji o Tinu Ujeviću. Koliko epizoda će biti snimano? Kada će se serija moći pogledati? 
MARKO: Hvala! Snimaju se 4 epizode u trajanju po 45 minuta. Serija će biti prikazana 2017. g., na jesen.
 

N: Gdje si snimao?
M: U Makarskoj, na glavnom trgu, na otvorenom.
 

N: Koliko je drugih dječjih glumaca sudjelovalo u snimanju?
M: Četiri lika iz pozadine i šest glumaca.
 

N: Koja si ulogu igrao?
M: Dječaka broj 2. Bila je svađa i tuča, tukli smo se s Tinom kao dječakom, nagurivali se i rugali Tinu, redatelj je rekao da govorimo što želimo u tim scenama (improvizacija).
 

N: Jesi li prije snimanja serije znao ta Tina Ujevića?
M: I prije sam čuo za Tina. Znam da je bio super pjesnik.
 

N: Koliko je trajalo snimanje?
M: Od 8 sati ujutro, kada bi počeli sa šminkanjem i odijevanjem, pa bi u 9:30 sati počelo snimanje i trajalo do 14 sati.
 

N: Kako si došao do uloge?
M: Bio sam u Gradskom kazalištu mladih, voditeljica je gđa Ivana Bačić, inače učiteljica iz naše škole, tamo sam saznao za audiciju. Audicija se održala u Hotelu Globo, u Splitu.
 

N: Kako si se osjećao na snimanju serije?
M: Odličan osjećaj, zabavljao sam se s novim prijateljima. Kada glumim ne mislim na kamere i gledatelje.
 

N: Jesi li pred snimanje imao tremu?
M: Nisam imao tremu. Nikada je nemam. I ranije sam nastupao u Gradskom kazalištu mladih.


N: Koji ti je sljedeći glumački angažman?
M: Nastupam u predstavi Zločin u školi 12. 6. ove godine gdje glumim ravnatelja. 
N: Je li zabavo glumiti? 
M: Da. S prijateljima druženje i smijanje na improvizacijama su mi najdraži.
N: Kako se pripremate za glumu u Gradskom kazalištu mladih?
M: Do 3. mjeseca radimo improvizacije, ima nas ukupno 26 učenika petih razreda. Voditeljica zada temu tj, početak priče, a mi moramo osmisliti i odglumiti što je dalje bilo. Iza ožujka spremamo predstavu.
N: Je li teško naučiti tekst uloge?
M: Lako i brzo naučim.
N: U koliko si do sada predstava glumio?
M: Ovo mi je treća. Od 2. razreda se bavim glumom, svake godine jedna predstava. Glumio sam i na školskim priredbama.
N: Što je važno u glumi?
M: Da nemaš tremu i učiš tekst redovito. Ako netko od glumaca i ima tremu mi ga zezamo pa se opusti 
N: Jesi li ikada došao nespreman na predstavu?
M: Ne.
N: što bi želio biti u budućnosti?
M: Glumac. Volio bi glumiti u SF filmovima i akcijskim komedijama.
N: Koji ti je najdraži glumac?
M: Jackie Chan.
N: Nadaš li se odlasku u Hollywood?
M: Volio bih. To je nešto posebno. Tamo se svaki dan snima i česte su audicije tj, šanse za angažiranje glumca.
N: Tvoja poruka mlađima koji žele biti glumci?
M: Neka ustraju, zidovi nisu prepreke, neka se ne obeshrabre zbog neuspjeha na pojedinoj audiciji.

 

Marko nam je ujedno proslijedio i nekoliko fotografija snimljenih pri snimanju! Hvala!

S kolegom glumcem (Marko je desno), sa šminkom i kostimom, spreman za scenu.

Na setu u Makarskoj. Marko je 4. s lijeva.

 

Intervju vođen 19.5.2016.g.

Novinari: Ante Grčić i Maddox Lee Sommer, 6.b

 


Deni Miličević na LiDraNu 2016.


Iako nije prvi put da čujete za LiDraNo, vjerujemo da mnogi među vama ne znaju baš točno što je LiDraNo. Stoga vam danas predstavljamo učenicu 7.B, Deni Miličević čija se pjesma „Mama“ plasirala ove godine na državnu razinu LiDraNa!


LiDraNo je kratica za jedno posebno školsko natjecanje, ali ne u znanju ili u sportu već u stvaralaštvu! Radi se o Smotri literarnog, dramskog-scenskog i novinarskog stvaralaštva.


LiDraNo se ostvaruje na školskoj, općinskoj/gradskoj, županijskoj i državnoj razini. Zadaće ove smotre su otkrivati, pratiti i poticati učenike posebnih sklonosti, sposobnosti i kreativnosti te predstaviti stvaralaštvo smotre javnosti.


NOVINARI: Čestitamo ti na postignutom uspjehu!
DENI: Hvala.
NOVINARI: Jeste li dobili zadane teme za pisanje rada ili pišeš o čemu želiš?
DENI: Naša nastavnica iz hrvatskog jezika, moja mentorica, Edita Klarić, predložila je skupini učenika koji su uspješni u pisanju zadaćnica iz hrvatskog jezika da se okušaju u pisanju pjesama. Odlučili smo se za temu majke.
NOVINARI: Je li inače pišeš pjesme ili priče?
DENI: Više sam pisala kada sam bila mlađa, sada nemam puno vremena zbog treninga i školskih obveza.
NOVINARI: Što treniraš?
DENI: Odbojku. Počela sam u rujnu ove školske godine.
NOVINARI: Koje su ti teme u pisanju bile omiljene?
DENI: O prirodi i prijateljstvu.
NOVINARI: Što te inspirira kada pišeš?
DENI: Ponekad su to pjesme poznatih književnika, više naših, hrvatskih pjesnika. Neke su iz književnosti koju čitamo u 7. razredu, a neke sama odaberem. Ne pišem stalno nego kada osjetim trenutak.
NOVINARI: Koji ti je najdraži hrvatski književnik, pjesnik?
DENI: Dobriša Cesarić.
NOVINARI: Što ti je važno u pisanju?
DENI: Volim da su pjesme kraće, ali da se tim stihovima iskaže puno toga. Najviše volim čitati pjesme koje tjeraju na razmišljanje i lirsku poeziju.
NOVINARI: Voliš li pisati zadaćnice u školi?
DENI: Baš i ne jer smo pod pritiskom vremena i ograničeni s tri teme.
NOVINARI: Zašto voliš pisati?
DENI: Mislim da je to zato što sam od rane dobi puno čitala i knjiga i časopisa i ide mi od ruke.
NOVINARI: Da, čuli smo da uglavnom dobivaš petice iz zadaćnica! Ima li netko u tvojoj obitelji tko se također bavi pisanjem?
DENI: Moj stric je u školi, također, išao na LiDraNo.
NOVINARI: Bi li htjela postati pisac u budućnosti?
DENI: Nisam planirala, ali bi voljela da mi pisanje bude hobi u životu.

Intervju vodili dana 17. svibnja 2016. g., novinari e-Kavala, Ante Grčić i Maddox Lee Sommer, učenici 6.b

 


Upoznajte naše srebrne letačice!

Učenice 7.b, Ivana Pelivan, Petra Cokarić, Lara Klojčnik i Petra Kamber upravo su se vratile sa školskog državnog natjecanja u Poreču s pokalom za osvojeno 2. mjesto u krosu.

Uz to, Lara Klojčnik je potom produžila u Zadar gdje je sudjelovala na državnom natjecanju u znanju iz hrvatskog jezika i osvojila 10. mjesto! Odličan povod za razgovor s ove četiri učenice.

NOVINARI: Cure, čestitamo na uspjehu! Hvala što ste pristale na razgovor. Kakav je osjećaj biti drugi u državi?
P.C: Odličan.
P.K. i I.P. (u jedan glas): Ponosne smo!
L.K: Zadovoljne smo.

NOVINARI: Što vas je potaklo na treniranje atletike i je li to jedini sport koji vas zanima i koji trenirate? Zašto baš volite kros?
P.K: Treniramo samo atletiku, svaka svoju disciplinu i samo nas taj sport zanima. 
Ostale učenice sa smiješkom klimanjem potvrđuju njene riječi.
P.C: Treniramo je još od 3. razreda.
L.K: Kros je disciplina koja se trči po travi i to nam je prilika da se natječemo zajedno, kao ekipa.

NOVINARI: Koliko tjedno trenirate?
P.K: Treniramo u ASK-u, pet puta tjedno. A ako u nekom tjednu imamo natjecanje, jedan dan imamo pauzu od treniranja, za odmor.

NOVINARI: Bi li voljele predstavljati našu državu na međunarodnim atletskim natjecanjima?
Sve četiri, uglas odgovaraju: Da!

NOVINARI: U čemu se sastoje vaši treninzi, kako ste se pripremale za natjecanja?
L.K: Svaki dan radimo drugačije.
P.K: Svaka od nas trenira drugu disciplinu. Petra C. trči na 400 i 600 metara, Lara – 100 i 300 metara, Ivana – prepone, a ja skok u dalj.

NOVINARI: Uvijek nas zanima kako naši sportaši provode slobodno vrijeme i imaju li uopće dovoljno slobodnog vremena nakon učenja i treninga.
I.P: Ponedjeljkom i srijedom nemamo vremena. Druge dane idemo vani, družimo se ili gledamo TV.
P.C: Važno nam je dobro rasporediti vrijeme.
L.K: U slobodne vrijeme ležimo i odmaramo.

NOVINARI: Jeste li tijekom boravka u Poreču imale želju i priliku razgledati njegove znamenitosti i družiti se s drugim učenicima?
L.K: Da, kada smo završili naše natjecanje. Poslije smo gledali druga natjecanja.
I.P: Sve im je šareno i to nam se svidjelo.
P.K: Posebno smo se družili s ekipom s kojom smo zajedno doputovali u Poreč busom.
Sveopći smijeh. 

NOVINARI: Lara, pitanje za tebe. Je li bilo naporno sudjelovati u dva državna natjecanja zaredom?
L.K: Je, malo. Nakon natjecanja iz hrvatskog, Petra C. i ja smo odjurile u Zagreb te smo se natjecale za ASK u štafeti. Postigle smo 2. mjesto u državi.

NOVINARI: Nismo znali za to! Čestitamo! Možeš li nam reći, Lara, kako si se spremala za natjecanje iz hrvatskog jezika?
L.K: Od školske razine natjecanja sam se spremala s nastavnicom Editom Klarić, u školi i kod kuće.

NOVINARI: Je li hrvatski jezik tvoj najdraži predmet u školi?
L.K: Jedan od, uz povijest i matematiku.

NOVINARI: Koje su vam sportaši/ice uzor?
Uglas sve kažu: Usaint Bolt (sprinter, smatra se najbržim čovjekom u povijesti, op.a.).
L.K: Shelly-Ann Fraser Pryce (sprinterica, jedna od najuspješnijih u svijetu, op.a.).
I.P: Andrea Ivančević (atletičarka, utrke na prepone, op.a.).
P.K: Ivana Španović (europska prvakinja u skoku u dalj, op.a.).

NOVINARI: Imate li neku poruku za učenike?
P.C: Neki misle da će imati više vremena ako ne treniraju, ali zapravo, zbog naših obveza bolje organiziramo vrijeme i stižemo puno toga.
Ostale cure se slažu; kimaju potvrdno.
L.K: Uz to, sport nam pomaže u opuštanju.
P.K: Bolje se baviti sportom nego ležati ispred televizije. Tu nema zabave i uništavamo se.
I.P: Slažem se sa svim što su cure rekle!
 

NOVINARI: Hvala vam još jednom na razgovoru i želimo vam puno uspjeha u sportu i znanju i u buduće!

 

Intervju vođen dana 6. svibnja 2016.
Novinari e-Kavala: Ante Grčić, Maddox Lee Sommer, 6.b

 


Pozdrav iz Praga!

Nogomet je u nas jedan od najpopularnijh sportova. Pred nama je i 15. Europsko nogometno prvenstvo, u Francuskoj, koje počinje 10. lipnja i baš naša reprezentacija igra tog dana! Na ovom će prvenstvu po prvi put broj sudionika biti proširen sa 16 na 24 momčadi.
Ali, vratimo se mi na našu školu i učenike. I među našim učenicima ima ih dosta koji treniraju nogomet. Stoga smo se danas odlučili bolje vas upoznati s tri učenika – nogometaša, koji treniraju u Hajduku. Povod je njihov nedavni boravak u Češkoj gdje su igrali za Hajduk. 
To su (abecednim redom): Fabjan Blažević (5.a) 2004. godište, te  Dino Madunić (4.a) i Marko Grgur Pelivan (5.a) 2005. godište. Kada se spomene Češka i Hajduk svi već znaju da postoji neka tajna veza između njih. Šalu na stranu, veza nije tajna, ali je povijesna. Naime, Hajduk osnovan u Pragu, Češkoj, i to davne 1911. godine, a osnovala ga je skupina splitskih studenata.

 

NOVINARI: Pozdravljamo naše goste, Fabjana, Dina i Marka. Unaprijed hvala što ste se odazvali našem pozivu na intervju. Zbog čega ste bili u Pragu?
MARKO: Zbog međunarodnog nogometnog turnira. Bio je to prijateljski turnir u čast rođendana češkog nogometnog kluba Slavia i na čiji poziv smo otišli u Prag.
FABJAN: Bio je to zanimljiv turnir. Igrali smo za Hajduk.

 

NOVINARI: Koliko je bilo ekipa na turniru i kakav ste rezultat ostvarili? 
M: U svakom od 2 godišta je bilo po 8 ekipa.
D: U godištu 2005. ekipa Hajduka je bila prva, a u godištu 2004. naša ekipa je bila 2. u skupini i 3. na turniru.
F: Bilo je ekipa iz Kine, Italije, Češke, Slovačke i Japana…

 

NOVINARI: Je li vam se svidio Prag i zbog čega?
D: Da, posjetili smo pivnicu Flek gdje je osnovan Hajduk i katedralu, a na stadionu Slavie u Pragu gledali smo utakmicu Lige prvaka između ženskih nogometnih klubova Lyon i Slavia. 
M: Ručali smo na brodu, na rijeci Vltavi. 
F: Prešli smo preko poznatog velikog Karlovog mosta. Tamo su nas upozorili da pazimo na džepare (lopove).

 

NOVINARI: Kakvo ste iskustvo stekli na ovom međunarodnom turniru?
M: Ovo nam nije prvi takvi turnir. Na međunarodnim turnirima uvijek igraju jake ekipe i to je veliko iskustvo za nas.

 

NOVINARI: Koliko ste i kako putovali u Prag?
D: Putovali smo avionom, preko Frankfurta.
F. Nije bilo naporno, ali je smetalo ušima (zbog promjene tlaka pri polijetanju i slijetanju, op.a.).

 

NOVINARI: S igračima kojih ekipa ste se upoznali i družili tijekom turnira? Na kojem ste se jeziku sporazumijevali?
M: Ručali smo s Kinezima. Oni su zapjevali, a mi smo uspjeli naučiti tu pjesmu, pa smo im se pridružili, a ja sam razgovarao na engleskom jeziku razgovarao s jednim talijanskim igračem, pri dodjeli medalja.

 

NOVINARI: Što za vas znači trenirati u Hajduku i koliko tjedno puta trenirate?
M: Godište 2004. je najbolje u Hrvatskoj. 
F: Hajduk je jedan od najpoznatijih i najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj. To je čast i nešto posebno. Treniramo 4 puta tjedno, a subotom igramo utakmice.
D. i M. : To znači uspjeh za nas.

 

NOVINARI: Preostaje li vam slobodnog vremena nakon učenja i treninga i što tada radite tj. kako se odmarate i zabavljate?
M: Meni preostane oko sat ipo vremena i tad se igram vani s prijateljima.
D: Ja sam na iPAD-u.
F: Igram igrice.

 

NOVINARI: Kada odrastete, za koji bi klub voljeli igrati?
D: Real Madrid.
F: Barcelona.
M: Bayern.

 

NOVINARI: Momci, želimo vam još puno uspjeha! Hvala na razgovoru.
Intervju vođen dana 4. svibnja 2016. g.
Novinari e-Kavala: Ante Grčić i Maddox Lee Sommer 6.b

 

 


FESTIVAL ZNANOSTI "ZNANOST I UMJETNOST"

i DAN PLANETA ZEMLJE

Poštujući temu Festivala znanosti „Znanost i umjetnost“ pri Sveučilištu u Splitu, tijekom Festivala znanosti u dvorani Kineziološkog fakulteta održali smo radionicu u kojoj smo objedinili likovni, glazbeni i plesni sadržaj u jedinstveni operator- koncept koji za cilj ima unaprijediti cjelokupni antropološki status individue. Kroz aktivni rad i učenje te usvajanje plesnih i likovnih vještina mladi sudionici radionice- članice Gimnastičkog kluba „Split“ kreirale su vlastito umjetničko djelo koje je ujedinilo sav sadržaj napora i projekta.

Prvi dio radionice odnosio se na učenje i usvajanje različitih plesnih pokreta uz glazbu (Mixer, Samba, Tempet, Splitski ples). Zatim je svaka skupina gimnastičarki umočila dlanove i stopala svatko u različitu boju. Na tlu se nalazio hamer papir, a djeca su imali zadatak da naučene plesne korake uz glazbu izvode na način da na hamer papiru oslikaju dogovoreni crtež. Svaka skupina djece imala je svoju boju, i svoje plesne korake te su svoj kontinent prepunile različitim estetskim i plesnim pokretima u kojima su se neprestano izmjenjivali doticaji rukama i nogama na hamer.

Suradnja Filozofskog fakulteta (Dodi Mihaljević i Marin Spetić) i Kineziološkog fakulteta (Josefina Jukić i Marijana Čavala) je uspjela…  Zahvaljujemo se i Gimnastičkom klubu „Split“ na pomoći! Bilo je zabavno i poučno!
Sliku smo nazvali JEDAN SVIJET, JEDNO OBEĆANJE.

Kako je danas Dan planeta Zemlje, potrudili smo se povezati našu temu naziva „Likovno izražavanje estetskim pokretom“ s tim danom.
Da li smo uspjeli prosudite sami!

 

Ana i Antea Jukić

 

 


Teniskim stazama od dalekog i hladnog Sibira do toplog i modrog Jadranskog mora

Razgovor s učenicom 6.a, Victoriom - tenisačicom

Danas smo se odlučili intervjuirati Victoriu Borodulinovu, od ove školske godine, učenicu 6.a naše škole.

Više je razloga za to. Novinari eKvala su za vas istražili zanimljivosti o kojima bi više mogli saznati upravo od ove učenice – zemlji iz koje dolazi te sportu kojim se bavi. Želimo istaknuti da smo ovaj razgovor vodili na hrvatskom jeziku koji je, po našem mišljenju, vrlo brzo i dobro savladala!


NOVINARI: Draga Victoria, dobro nam došla u Osnovnu školu Stobreč. Hvala ti što si pristala na razgovor s novinarima eKvala. Čuli smo da dolaziš iz vrlo zanimljive zemlje, Rusije, a s mrežnih stranica naše škole smo saznali da se ozbiljno baviš tenisom. Možeš li nam reći je li tenis razlog tvog preseljenja u Hrvatsku?
VICTORIA: 
Tako je.

N: Iz kojeg grada i područja Rusije dolaziš, je li velik grad u odnosu na Split, gdje se nalazi? Razlikuje li se život u tvom rodnom gradu puno od života u Stobreču?

V: Moj se grad zove Tyumen, a nalazi se u Sibiru. Dosta je velik grad, kao tri Splita. Nalazi se blizu Urala i uz rijeku Tura. Život se razlikuje dosta, vrijede različita pravila, ima puno kriminala, ovdje slobodno mogu izlaziti iz kuće. Tamo se brzo smrkne, a u 8 sati ujutro još uvijek je mrak.

N: Zanima nas kolike su razlike i u čemu između ruske i hrvatske škole (npr., u ocjenama, predmetima, pravilima, jesu li udžbenici besplatni u Rusiji i slični).

V: U Rusiji su stroža pravila u školama. Ako nešto padne na pod, na primjer, olovka, moramo podignuti ruku i pitati učitelja za dozvolu da podignemo taj predmet. U klupi trebamo sjediti uspravno s prekriženim rukama. Učenici nose uniforme u školi, a u školi imaju i školski restoran. Učitelji određuju tko će s kim sjediti u klupi. Udžbenici nisu besplatni. Strože se ocjenjuje u Rusiji, a na kraju svakog tjedna roditelji pregledavaju dnevnik svoga djeteta.

N: Prelazimo na sport. Od kada se baviš tenisom i je li to jedini sport koji si trenirala do sada?

V: Dok sam živjela u Rusiji trenirala sam, osim tenisa, balet, plivanje, atletiku, aerobik. Ranije sam se tenisom bavila rekreativno, 1 sat, a danas treniram profesionalno 6 sati dnevno.

N: Igraš li samo jedan na jedan ili i parove?

V: Oboje. Volim igrati na parove jer mi je to ujedno prilika i za druženje budući da tenis nije timski već individualni sport.

N: Zbog čega si se baš odlučila za tenis, je li ti od početka bio zanimljiv ili je to postao s vremenom?

V: Uvijek sam voljela sport. Od druge godine željela sam igrati tenis, gledala sam tenisače na TV-u. Bila sam presretna kada me je u 7. godini moj prijatelj Griša pozvao da mu se pridružim u školi tenisa.

N: Koliko dnevno treniraš tenis, ostaje li ti dovoljno slobodnog vremena?

V: Treniram dnevno 4 sata tenis plus 2 sata teretane, da se spriječe ozljede. Preostalo vrijeme učim za školu i potom idem na spavanje.

N: Kakve rezultate ostvaruješ u tenisu, sudjeluješ li na većim natjecanjima?

V: Sudjelujem na europskim turnirima na kojima sudjeluju igrači iz cijelog svijeta. Kada napunim 15 godina počinjem s pripremama za ITF (Međunarodna teniska federacija) i WTA (Žensko tenisko udruženje).

N: Koje si gradove i države posjetila zahvaljujući tenisu? Gdje ti se najviše svidjelo?
V: Posjetila sam mnoge države i gradove, a s tenisom ove: Švicarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Njemačka, Crna Gora, Austrija. Najviše mi se svidjela Švicarska zbog gradova i krajolika.

N: Koje planove imaš u tenisu? Nadaš li se odlasku u Wimbeldon? Želiš li igrati za rusku tenis reprezentaciju?

V: Najveća mi je želja, od 16. godine nastupiti na Wimbeldonu u Engleskoj i poput Sharapove (op. a. Maria Yuryevna Sharapova, jedna od najpoznatijih svjetskih profesionalnih  tenisačica iz Rusije) da ga osvojim. Za rusku reprezentaciju ne planiram igrati, u reprezentaciji već imaju puno tenisačica poput mene.

N: Je li ti bilo teško ostaviti prijatelje i članove obitelji kada si odlučila doći u Hrvatsku? Što ti ovdje olakšava prilagodbu i život u Hrvatskoj?

V: Bilo mi je teško ostaviti roditelje. Prva tri mjeseca mi je bilo najteže, a treninzi su mi olakšali prilagodbu. More i ova klima mi pomažu za pluća jer sam u Rusiji imala zdravstvenih problema.

N: Što voliš raditi u slobodne vrijeme, ako ga imaš?

V: Učiteljica u Rusiji mi je rekla da imam talent za crtanje, i volim crtati. Ali, više volim sport! U slobodno vrijeme crtam.

N: Victoria, još jednom ti hvala za ovaj razgovor. Želimo ti puno uspjeha!

U STOBREČU, 6. TRAVNJA 2016.

Novinari: Ante Grčić i Stjepan Katić, 6.b

 

 

RAZGOVOR S MIOM KOVAČIĆ, 2.a o posjetu SAD-u


Ovaj smo put odlučili razgovarati s Miom Kovačić, učenicom 2.a, jer smo saznali da je ona za vrijeme zimskih praznika ove godine posjetila Sjedinjene Američke Države (ili kraće, SAD).
Ova se država nalazi na sasvim drugom kontinentu, i to u Sjevernoj Americi, te se prostire od Atlantskog oceana na istoku do Tihog oceana na zapadu.
Stariji učenici će se sigurno sjetiti gospodina Kristofora Kolumba, koji je otkrio Ameriku, u 15. stoljeću. 

Kako bi lakše zapamtili ime ovog istraživača i moreplovca, evo jednog vica:
„Znate li zašto je u Americi hladno?
Zato što ju je Kolumbo otkrio, a nitko je nije pokrio.“ 
lol

 

Pokušat ćemo saznati kako SAD izgleda u očima djevojčice od 8 godina!
NOVINARI: Draga Mia, hvala ti što si pristala podijeliti s nama svoje iskustvo u Americi. Na početku nam, molimo te, kaži koje si gradove posjetila.
MIA: Posjetila sam New York i Las Vegas.

NOVINARI: Što ti se najviše svidjelo u Americi i zašto?
MIA: Čistoća grada, posebno Las Vegasa. U Las Vegasu mi se svidio hotel u obliku piramide koji svijetli po noći.

NOVINARI: Je li dug put do Amerike? Kako si izdržala?
MIA: Prvi put sam putovala avionom pa mi je bilo uzbudljivo. Put je trajao 12 sati. U avionu su nam služili napitke i grickalice, a ispred svakog sjedala nalazila se mala televizija. Kroz prozore su se mogli vidjeti samo oblaci.

NOVINARI: Imaš li možda rodbine u dalekoj Americi?
MIA: Imam rođak te tatine strinu i strica. Kod njih smo boravili kada smo bili u Las Vegasu.

NOVINARI: Jesi li upoznala nove prijatelje u Americi i hoćete li se dopisivati putem Interneta?
MIA: Nisam upoznala nikoga, ali ću ostati u kontaktu s rođakom.

NOVINARI: I na kraju, je li ti se svidjela Amerika, bi li voljela temo živjeti?
MIA: Amerika mi se svidjela, ali ne bih voljela biti bez svoje škole i prijatelja.

Razgovor vodili: Ante Grčić i Maddox Lee Sommer

U pripremama sudjelovao i Stipe Katić

U Stobreču, 22. 2. 2016.

 

 

 

KAKO POSTATI DRŽAVNA PRVAKINJA?

 

Kao što ste mogli pročitati na mrežnim stranicama naše škole, učenica 7.b, Ivana Pelivan osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju u disciplini trčanje s preponama na 55 metara.
Natjecala se 17. siječnja 2016.g., u Rijeci, na Prvenstvu Hrvatske za kadete - kadetkinje u dvorani!
To je bio povod za razgovor za e-Kaval.

NOVINARI: Ivana, hvala ti što si pristala na ovaj razgovor. Čestitamo ti na uspjehu! Reci nam, koliko si se pripremala za ovo natjecanje?
IVANA:
Hvala vama. Pripremala sam se dva tjedna. Svaki dan sam trenirala po jedan sat. 

NOVINARI: Koja je tajna tvoga uspjeha?
IVANA:
Učestali treninzi i podrška trenera, a posebno njegovo bodrenje tijekom samog natjecanja.

NOVINARI: Koliko se dugo baviš atletikom, što je potaklo da odabereš disciplinu trčanje?
IVANA:
Mislim da je atletika popularan sport. Atletikom se bavim pet godina, ali sam se prvi put natjecala u disciplini s preponama. Na početku sam trenirala disciplinu sprinta, što je trčanje na kraće pruge od 100 i 200 metara. Onda mi je trener predložio da počnem trenirati disciplinu trčanja s preponama.

NOVINARI: Koliko ti slobodnog vremena preostane s obzirom da ozbiljno baviš sportom?
IVANA:
Ostane mi dva sata dnevno, mada bi voljela da imam i više slobodnog vremena.

NOVINARI: Kakav je osjećaj biti državna prvakinja?
IVANA:
Super! Kada sam primala medalju razmišljala sam o svim satima koje sam provela trenirajući. Bila sam sretna i ponosna na sebe te sam mislila na moje roditelja, trenera i prijatelje za koje sam znala da će im biti drag moj uspjeh.

NOVINARI: Koji ti je atletičar najdraži?
IVANA:
Najdraži mi je Usain Bolt, sprinter koji drži dva svjetska rekorda na 100 i 200 metara.

NOVINARI: Za kraj, što bi poručila učenicima koji se žele ozbiljno baviti sportom?
IVANA:
Poručila bi im da svaki dan treniraju, da nikad ne odustaju od sporta. Treba biti samouvjeren i ne bojati se velikih natjecanja. Trema pred natjecanje nestane u trenutku kada krene trka.

U Stobreču, 4. veljače 2016.

Razgovor i foto:
Ante Grčić, 6.b i Stjepan Katić, 6.b

 

 

Doživljaji iz Njemačke


Učenica Lana Kolovrat iz 7.b, provela je jednu školsku godinu u njemačkoj školi, u Mainzu, u blizini Frankfurta.

To nam je bio povod za ovaj intervju. Željeli smo saznati postoje li i kakve su razlike između hrvatskih i njemačkih škola. 

 

ANTE: Lana, hvala ti što si pristala s nama podijeliti svoje iskustvo iz Njemačke. Možeš li nam za e-KAVAL reći kakav je to osjećaj pohađati školu u drugoj državi, je li se lako priviknuti?
LANA: Osjećaj je pomalo čudan, ali se da priviknuti. Druženje s novim prijateljima pomaže. Teško mi je bilo jer nije bila obitelj okupu. Pomoglo mi je i to što sam dvije godine u našoj školi učila njemački jezik.


ANTE: Postoje li u njemačkim školama nastavni predmeti koje mi u Hrvatskoj nemamo?
LANA: Domaćinstvo.


ANTE: Koliko traje školski sat u Njemačkoj i jesu li tamo škole cjelodnevne?
LANA: Školski sat u Njemačkoj traje 45 minuta, a učenici mogu birati između cjelodnevne škole i jutarnje smjene, koja traje do 13:15 sati.


ANTE: Jesu li pravila u njemačkim školama stroža nego u hrvatskima (na primjer, u ponašanju, vršnjačkom nasilju, prepisivanju na ispitu i slično)?
LANA: Pravila su ista kao i u našoj školi. Za vrijeme velikog odmora učenici u školskom dvorištu mogu kupiti sendviče, slatkiše koje proizvode sami učenici. Školsko zvono je tiše i manje iritirajuće.


ANTE: Kako se održava čistoća u njemačkim školama?
LANA: Čistije je u njemačkoj školi. Sve je novo jer se prostor obnavlja svake 2 do 3 godine. Svaki učenik ima svoj ormarić. U učionicama imaju pokretne ploče. Svaki razred ima svoju učionicu. 


ANTE: Postoje li razlike u ocjenama i ocjenjivanju, provjerava li se znanje i usmeno i pisano?
LANA: Učenici u njemačkoj školi odgovaraju samo pisano, a ocjene su brojčane, od 1 do 6, pri čemu je ocjena 6 najlošija, a 1 najbolja. Njihove ocjene mogu imati i znak plus ili minus.


ANTE: Kakav je osjećaj vratiti se u našu školu, gdje bi ti bilo draže ići u školu i živjeti i zašto?
LANA: Ovdje je moj rodni kraj i tu su moja obitelj i prijatelji pa bi zato radije ovdje živjela.


Razgovor i foto:
Ante Grčić, 6.b i Stjepan Katić, 6.b

U Stobreču, 22. siječanj 2016.

 

 


smiley šk. god. 2014./2015. smiley


Učenici javljaju...

Vijeće učenika - najnovije!

Presjednici i predstavnici učenika svih razrednih odjela naše škole sastali su se 7. 10. 2014. g. (utorak), tijekom 7. školskog sata u školskoj knjižnici na 1. sjednici Vijeća učenika u novom, ovogodišnjem sastavu. Tada im je naša ravnateljica, Marina Baćak, objasnila ulogu u školi, a učenice 7. razreda, Lucija Grabovac i Paulina Grčić, pokazale prezentaciju "Konvencija o dječjim pravima".

Svi učenici su pozorno pratili prezentaciju u kojoj su saznali mnoga prava koja, kao djeca, imaju. Na kraju prezentacije, učenici su im dodijelili veliki pljesak, a Lucija je učenicima podijelila dionice koje će , kao predstavnici i predsjednici odradititi sa svojim razredima i razrednicima. Dogovor je da se idući tjedan sjednica Vijeća učenika održi u isto vrijeme na istom mjestu.

Predloženi su i kandidati ili kandidatkinje za predsjednika ili predsjednicu Vijeća učenika:

1. Francesca Blažević

2. Leon Sučić

3. Tomislav Baržić

4. Lucija Grabovac

5. Andrea Čengić

6. Nanda Živković.

Tekst: Irma M.


 


smiley šk. god. 2013./2014. smiley


U danima škole!

Ovih dana u školi je nastala prava mala zbrka oko Dana škole.

Natječemo se, prezentiramo, stvaramo,vježbamo za završnu priredbu , pa čak i naručujemo zlatne medalje vrijedne truda, ali i naravno zabave!

Održavaju se natjecanja iz nogometa, košarke te rukometa.

Iako mislite da nam je raspored prevelik i prenatrpan poslovima, ne brinite jer ako i je, nama to ne smeta jer uživamo u zabavi tih poslova!

Kako smo već obavili velik dio posla, ostaje nam samo da se odigra zadnja, finalna utakmica iz ženskog rukometa, te da pobjednicima ponosno možemo podijeliti školske medalje.

Sutra, nakon utakmice slijedi naša dodjela, a poslije toga velika priredba u kojoj ćemo ugostiti OŠ. Kamen- Šine i klapu Stobreč, a na priredbi će se naći mnogo zanimljivih predstavi koje bi vam se mogle svidjeti.

Zato, nadam se da ćemo se vidjeti sutra i da će te zajedno s nama uživati u priredbi!

K.Š. 7.a

 

 


Pretežno vedro u Zdravstvenoj školi

Svjetski dan zdravlja

Tekst: Klara, 7.a

Foto: Ana, 7.a

 

 

Svaki dan u nekoj drugoj školi!  Dana 11. 4. 2014. g. posjetili smo i Zdravstvenu školu u Splitu.

Iako neki smatraju da smo više u drugim školama nego u našoj, i našim školskim klupama, mi smo dosta toga naučili. Ovaj put to nije bilo kao matematika ili engleski jezik, ovo je više bilo kao malo predavanje o jeziku osjećaja. Nećemo vas zamarati o cijelom predavanju, jer će te to već moći vidjeti na Video kavalu koji je snimila naša Nanda uz pomoć prof. Srđana Crnjaka.

Dok smo slušali razna predavanja o osjećajima, i gledali razne filmiće, nismo mogli a da nam u oko ne zapnu veličanstveni, pomno izrađeni ždralovi u raznim bojama. Svaki od njih imao je na sebe zakačenu poruku koja nam pomaže da razotkrijemo put do sreće. Npr. na mom ždralu pisalo je ''Veliko zadovoljstvo je vjerovati nekome u potpunosti.'' -. Jeff Goldblum. O toj poruci se da razmišljati, ali trenutno ono što je najvažnije je to, da smo naučili da makar nam u životu bude bura ili jugo, kiša ili oblaci, uvijek će nam biti pretrežno vedro…

instalacija učenika Zdravstvene škole nastala u projektu Pretežno vedro

 

najnoviji materijali uz projekta Pretežno vedro - stripovi nastali u Info-zoni, u školi stripa, Osjećajni kalendar 2014. iz OŠ Stjepan Ivičević, Makarska i plakat za Svjetski dan zdravlja

 

origami ždralovi inspirirani starim japanskim vjerovanjem - tko izradi 1000 ždralova, ispunit ćemu se želja i naći će put deo sreće...

 

 

 

 

 


U OŠ BRDA

Foto: Anđelina, 7.a

Tekst: Klara 7.a

Dana 27. 3. 2014. g. obavili smo uzvratni posjet OŠ Brda.

Nakon što se ekipa za put spremila, krenuli smo s dva auta. Prvi je predvodila stručna suradnica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, Mirela Grbić, a drugi naša školska knjižničarka Marina Vrvilo.  

OŠ Brda nas je sa zadovoljstvom primila u svoje školske odaje te nas počastila zakuskama. Naše priče su se dosta produžile, ali i unatoč tomu ipak smo obavili zadani posao.

Mladi montažeri iz petih razreda pomno su nam objašnjavali svaki korak u preradi novinarskih glasova s diktafona. Naravno mi smo sve to pratili i pokušali zapamtiti što više podataka. Iako su novinarke Osnovne škole Brda iz starijih razreda priskočile u pomoć par puta, montažeri su uspjeli u svome poslu podučavanja tehničkih vještina. Novinarke su s nama podijelila svoja iskustva, ali najzanimljivija poslastica bila su iskustva profesorice hrvatskog jezika Branke Dujilović Čapaliji.

Pa evo jedan jako zanimljiv, iako naizgled mali intervju koji je predvodila naša novinarka Nanda!

NOVINARKA: Što vas je inspiriralo za rad s učenicima u novinarskoj grupi?

PROF. BRANKA: Prije mene novinarsku grupu vodila je moja kolegica, prof. Milica Perolić. Za to vrijeme sam povremeno pratila što grupa radi i kako s uredništvom napreduje. Prije dvije godine sam preuzela novinarsku grupu te sam vrlo zadovoljna njezinim napretkom. Moji vrijedni novinari su ujedno i moja inspiracija. Ideje međusobno nadopunjavamo. Vrlo smo znatiželjni pa stoga vrlo lako i pronalazimo teme za naše priloge. Nadam se da ćemo još dugo trajati i da ćemo snimiti još puno lijepih priloga i emisija.

Eto dragi naši čitatelji nadamo se da vam se svidjelo ovo kratko izvješće o našim događajima u školi, zbog kratke stanke e-Kavala koju su nam priuštili prečesti ispiti prije proljetnih praznika!

 

Sudionici posjeta OŠ Brda ispred te škole

 

 

Novinari i montažeri OŠ Brda ugostili su nas u školskoj knjižnici.

 

I mi smo našim domaćinima predstavili naš rad, e-Kaval i Video Kaval!

 

Stručna suradnica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo nas je upoznala ukratko s projektom Pretežno vedro i Facebook profilom NEovisni đir.

 

Naše su novinarke razgovarale s učenicima OŠ Brda.


 

 

NADARENI UČENICI

Dana 21. 3. 2014. u našoj se školi održao Dan nadarenih učenika. Učenici su mogli poslati svoje crteže, literarne radove, radove od gline, drveta ili bilo čega, čega su se mogli dosjetiti. Jako puno radova bilo je izloženo u atriju i na panoima naše škole. Održalo se i natjecanje u šahu, u kojem su sudjelovale različite generacije naše škole.

Prvi sat šah su zaigrali naši najmlađi natjecatelji, trećaši. Gledajući njih i na koji se način oni zabavljaju mislile smo, u početku, da je čak i onim knjigama u knjižnici bilo dosadno, ali što sam više gledala njih i njihovo zanimanje prema šahu sve smo više i više znale da šah zauzima posebno mjesto u njihovom srcu. Nije ih bilo briga hoće li pobijediti ili ne. Igrali su to iz zabave i kako bi se oni osjećali bolje, sretnije i radosnije. Prijavili su se da bi pokazali svoj talent i svoj način zabave, a ne da bi dobili nagradu.  U natjecanju su sudjelovali učenici od trećeg do osmog razreda.

U petak, nešto kasnije, natjecali su se i učenici predmetne nastave: Duje Ančić  5.r., Marin Cokarić 5.r., Petra Cokarić 5.r.,Katarina Garac 6.r., Vlado Šućur 6.r., Marin Šućur 6.r., Mislav Ivanda 8.r., Daria Bagarić 8.r., Josipa Biočić 8.r., Anna-Maria Petričević 8 .r., Viktor Tomić 8.r i  Mijo Žugo 8.r.

Učenici su bili jako skoncentrirani na šah tako da se u knjižnici nije čulo ništa osim tihog šapata naših sudaca Luke Jakovljevića 7.r. i Lovre Ivić 7.r. Sve je to nadgledala psihologinja Vedrana Ždero.  Iako se činilo da sve ide lagano, bilo je tu i jako puno nervoze i razmišljanja o predaji.

U prvom krugu natjecanja dalje su prošli: Marin  Cokarić, Daria Bagarić, Katarina Garac , Mislav Ivanda, Mijo Žugo i Marin Šućur. Čekajući na svoj red za igru Mijo Žugo i Katarina Garac su našli vremena za nas i dali nam je svoje mišljenje o šahu.

NOVINARKA: Tko vas je naučio igrati šah ?

MIJO ŽUGO:  To bi bio moj otac, također sam vježbao s njime za ovo natjecanje da bi bio što bolji.

KATARINA GARAC: Mene je naučio moj pokojni djed.

NOVINARKA: Što mislite, što je najvažnije pri igranju šaha?

MIJO ŽUGO: Najvažnija je koncentracija, smirenost i predviđanje.

KATARINA GARAC: Najvažnije je usredotočiti se i sudjelovati u igri.

NOVINARKA: Što ti je najdraže kod šaha?

KATARINA GARAC: Najzanimljivije je to što je to igra za dvoje, svatko može sudjelovati.  Prije sam mislila da je jako dosadna no kada se nauče pravila jako je zanimljiva.

Također naša je psihologinja primijetila da su natjecatelji mnogo više koncentrirani na šah,  nego na nastavu. Razlog tome je najvjerojatnije bio što su svi oni ipak potajno htjeli osvojiti prvo mjesto u našoj školi. U polufinale lansirali su se Mislav Ivanda, Marin Šućur i Marin Cokarić. Svi su se jako trudili no samo jedan može biti prvi i tako smo nakon dva školska sata igranja dobili našeg prvaka. Prvo mjesto je osvojio Marin Cokarić, drugo Mislav Ivanda i treće mjesto Marin Šućur. Marin Cokarić je dokazao da nisu bitne godine kako bi bio prvi već dani i dani vježbe. No, ipak je bilo nagrade. Svi natjecatelji i suci dobili su od škole čokoladu. Mljac! Na kraju igre rukovali su se sa smiješkom na licu, iako bi izgubili. Igrajući međusobno i upoznavajući slabe točke suigrača znali su da će možda pobijediti u zadnjem trenutku, a možda dobiti lekciju za idući put.     

Tekst: Antonela (7.b) i Irma (7.a)

Foto: Anđelina, 7.a

 

 

 

  

 

 

 


 

 

 

 

 

Brze poveznice


Školski vrt


Vremenska prognoza

Tražilica



Oglasna ploča

Kalendar
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji



Anketa
Koji ples volim?









Korisni linkovi

Forum
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka

Brojač posjeta
Ispis statistike od 29. 8. 2011.

Ukupno: 576445
Danas: 62




preskoči na navigaciju