Najbolji su dijelovi

dobroga ljudskog života

maleni, bezimeni, zaboravljeni činovi

dobrote i ljubavi.

William Wordsworth

Pitate se zašto treba govoriti i pisati o depresivnosti kod djece i mladih?

Procjenjuje se da ¼ stanovnika našeg planeta tijekom svog života pati od najmanje jednog psihičkog poremećaja, a predviđa da će do 2020. godine depresija postati druga po redu na listi vodećih nezaraznih bolesti.*

Nažalost, depresivnost sve više pogađa i sve mlađi uzrast djece i mladih.

Simptomi depresivnosti se mogu javiti u bilo kojoj dobi!

Saznaj više u 

Psihoedukativnoj radnoj bilježnici

“Sva lica dječje depresije i kako je prevladati”

(otvori u privitku, pri dnu ove stranice ili putem poveznice)

Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba,

autorice prim. dr. sc. Vlatke Boričević Maršanić i Ane Raguž

https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/nova-publikacija-sva-lica-djecje-depresije-i-kako-je-prevladati-psihoedukativna-radna-biljeznica/

Što je i kako mladi doživljaju depresivnost?

Zamolila sam učenike osmih razreda da mi pomognu u odgovoru na ovo pitanje.

Zahvaljujem im na pomoći! Evo što su mi rekli:

Depresija je kada te netko jako, jako povrijedi i ti stalno misliš o toj osobi, ne možeš si pomoći, padneš u depresiju. Tada ni ne znamo da smo u depresiji nego nam se to čini normalno. To je neka praznina. Ne plačeš ni za čim, stalo ti je, ali ne možeš to pokazati. Možda u tom stanju nekad i povrijediš ljude oko sebe, pa se oni udaljavaju od tebe, pa još više padneš u depresiju. Pogoršavaju ti se ocjene, a možda upadneš i u loše društvo - a to ti nisu pravi prijatelji...

Kako tada pomoći mladoj osobi?

Davati joj više pažnje nego prije! Ne odustati od nje, biti uporan da joj pomogneš. Ako kažeš depresivnoj osobi da je sama kriva za sve - nećeš joj pomoći. Reći joj: "Ima ljudi koji te vole...", a ne: "Baš me briga za tebe". Ponekad je potrebna pomoć liječnika.

U svakodnevnom govoru, često možemo čuti kako je neko u "depresiji", "depri", "crnjaku", "bedu", možda ste vi čuli neki novi izraz... Ali, što to uistinu znači, što je depresija?

Ova riječ označava toliko toga, može opisivati jednostavne osjećaje tuge, razočarenja i druge njima slične, ali i ozbiljnu teškoću, poremećaj, kada osoba treba stručnu pomoć.

Tada naime znakovi ili simptomi depresije u velikoj mjeri ometaju svakodnevni život i rad osobe.

Pogled kroz sive naočale...

Simptomi depresivnosti se mogu javiti u bilo kojoj dobi, kao reakcija na neki stresni događaj, ali i bez nekog vanjskog povoda. Mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, mijenjati se tijekom vremena.

Iako kod depresivne djece i mladih očekujemo povućenost, mnogi od njih mogu biti pretjerano aktivni, razdražljivi, ljutiti, stoga neugodni u društvu i skloni se naći u vršnjačkim sukobima. Imaju potrebu za bliskim odnosima s drugima, ali i teškoće da ih održe. Ponekad je depresivnost vidljiva i u obliku izraženog negativizma. Stoga, teže nalaze i zadržavaju "najboljeg" prijatelja ili prijateljicu.

Kroz duže vrijeme, ova se djeca i mladi osjećaju i djeluju žalosno, neraspoloženo, razočarano, jadno i neshvaćeno. Gube zanimanje za aktivnosti s kojima su se ranije bavili, često su umorni ili se žale na tjelesne tegobe odnosno bolove.

Razvijaju:

negativna očekivanja od budućnosti ("Ovo je preteško. Nikad to neću razumijeti", problemi nikad neće nestati, ništa se ne može postići, nema smisla pokušavati, uvijek će bit ovako...),

negativni doživljaj samih sebe ("Nesposobna sam i glupa.", "Kriv sam za loše događaje", "Gubitnik sam.", "Ja uvijek sve upropastim", "Ovo je uspjelo sasvim slučajno...") i

većinu događaja u svakodnevnom životu tumače na negativan, tmuran način (učenik ili učenica vidi grupu djece kako se smiju i odmah pomisli: "Sigurno se meni smiju...").

A ovakvi doživljaji sebe, okoline i budućnosti samo pojačavaju depresivnost i osoba se nađe u začaranom krugu...

Ponekad depresija može stvoriti teškoće u spavanju te utjecati na gubitak apetita. Često se depresivnost može javiti u kombinaciji s anksioznošću (tjeskobom, nemirom, zabrinutošću, neodređenim strahom).

Znakovi depresivnosti mogu, dakle, biti različiti, pa će u procjeni stanja mlade osobe sudjelovati psiholog i dječji psihijatar.

Nema jedinstvenog odgovora na pitanje što dovodi do depresivnosti, stoga u pravilu treba izbjegavati pojednostavljene ideje o njenim uzrocima kod pojedinog djeteta ili mlade osobe. Svako je dijete svijet za sebe koji treba upoznati kako bi ga razumjeli, a time i bolje pomogli...

Naravno, depresivnost se može loše odraziti i na školski uspjeh učenika, a ne samo na njegovo ponašanje u školi i odnos s vršnjacima. Ali, treba imati u vidu da slabiji školski uspjeh može biti jedan od uzroka i posljedica depresivnosti!

Teško je odraslima prepoznati depresivno dijete. Jedan od razloga tome je što većina djece nema potrebne sposobnosti samoopažanja, a potom i izražavanja riječima da bi nam mogli točno opisati kako se osjećaju i što ih muči, koliko to traje i slično. Osim toga, depresivnost u pravilu nije tako jasno i otvoreno vidljiva kao što je to slučaj s poremećajima u ponašanju.

ŠTO NE TREBA GOVORITI DEPRESIVNOM DJETETU?

„Trgni se malo!“

„Zamisli kako je onoj jadnoj djeci u Africi...ti ni ne znaš kako ti je dobro!“

„Prestani se sažaljevati!“

„Uvijek si tužan/snuždena..., dosta je više toga.“

"A vidi kako je vani lijepo vrijeme, sunce...a ti tako..."

"Sve je to samo u tvojoj glavi."

"Budi muško!"

- stalno savjetovati (kada dijete to ne traži) i nalagati što da dijete čini

"Takva si jer samo želiš da budeš u centru pažnje."

PROĆI ĆE...

Roditelji i učitelji mogu pomoći depresivnom djetetu ili mladoj osobi tako da je uistinu slušaju, ne namećući pri tome svoje stavove i mišljenje.

Pokušajte dijete potaknuti na neku redovitu fizičku aktivnost jer ona može pozitivno utjecati.

Pomozite mu da isplanira svoj dan ili obveze.

Ako baš sve radimo umjesto nje ili njega to će joj/mu dodatno oslabiti samopoštovanje.

Nemojte ignorirati problem jer tako može samo postati još veći!

Depresija može biti rezultat kemijske neravnoteže u mozgu pa i lijekovi mogu biti od pomoći. To znači da će biti potrebno otići k liječniku (dječjem psihijatru).

Psihoterapija, odnosno redoviti razgovori sa stručnom osobom - psihoterapeutom, mogu u velikoj mjeri pomoći djetetu u pronalaženju puta izlaska iz depresivnog začaranog kruga, a roditelju da razumije problem svog djeteta i bude mu osloncem i podrškom.

Zapamtite, pomoć je dostupna, problem se može riješiti.

10 jednostavnih koraka za očuvanje mentalnog zdravlja*:

1. Prihvati sebe onakvim kakav si

2. Razgovaraj o svojim problemima

3. Njeguj prijateljstva

4. Uključi se u zajednicu

5. Budi aktivan

6. Nauči nešto novo

7. Učini nešto kreativno

8. Opusti se

9. Obrati se za pomoć

10. Nastavi koračati...

*prema: http://www.stampar.hr/Default.aspx?art=2032

ŠTO JE MENTALNO ZDRAVLJE?     ...stanje dobrobiti u kojem svaki čovjek shvaća svoj potencijal i može se nositi s normalnim životnim stresovima, raditi produktivno i plodonosno te može doprinositi svojoj zajednici.