Živimo svake sekunde u novom i jedinstvenom trenutku svemira, trenutku koji se nikad više neće ponoviti...

I što mi učimo našu djecu? Da su dva i dva četiri, da je Pariz glavni grad Francuske.

Kada ih učimo to što oni jesu? Svakome od njih trebali bismo reći:

"Znaš li što si? Ti si divota. Ti si jedinstven. U svim proteklim godinama nije bilo djeteta poput tebe..... Možeš postati Shakespeare, Michelangelo, Beethoven...Imaš sposobnosti za svašta. Da, Ti si čudo. I kada porasteš, možeš li povrjeđivati drugog, koji je poput tebe - čudo?"

Ti moraš djelovati, mi moramo djelovati - da svijet napravimo vrijednim njegove vlastite djece.

Pablo Casals

Vlada je u studenom 2014. donijela Protokol o postupanju u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece.

Protokolom su definirane obveze u postupanju sa zlostavljanim ili zanemarivanim djetetom za nadležna tijela iz sustava policije, centara za socijalnu skrb, pravosudnih tijela, zdravstva i odgojno-obrazovnih ustanova.

Također, u ožujku 2015. g., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta usvojilo je PROTOKOL O POKRETANJU PSIHOLOŠKIH KRIZNIH INTERVENCIJA U SUSTAVU ODGOJA I OBRAZOVANJA.

 Sigurnost i zaštita djece na Internetu

 Više sadržaja na ovu temu možete pronaći na podstranici Kutak za roditelje!

http://os-stobrec.skole.hr/roditelji/cyberbullying

"Ne mogu povrijediti tebe,

a da pritom ne povrijedim sebe"

Mahatma Gandhi

ŠTO JE NASILNO PONAŠANJE DJETETA?   KADA DIJETE:   nanosi štetu  (sebi i drugima) ugrožava (sebe i druge) uništava (prostor ili stvari)

ZAŠTO SE MOŽE POJAVITI NASILNO PONAŠANJE U DJECE?     reakcija na neko neugodno, za dijete teško i bolno iskustvo    odgovor na ponašanje drugih koje doživljava kao neprijateljsko   dijete je naučilo agresivno rješavati problem   dijete nema vještine upravljanja ljutnjom na primjeren način   dijete prolazi kroz teško razdoblje i to pokazuje kroz agresivnost

 

 

 

Čimbenici u obitelji koji doprinose pojavljivanju nasilništva među djecom:
 

• Nedostatak stabilne emocionalne povezanosti između roditelja i djeteta
•  
• Slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba
•  
• Prihvaćanje i oponašanje agresivnih i nasilničkih ponašanja koje djeca uče od roditelja te braće i sestara
•  
• Djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3 do 4 puta veću vjerojatnost da postanu nasilna
•  

---

 

 

 

Učenice 8.a izradile su edukativni plakat na temu vršnjačkog nasilja - šk. god. 2013./2014.

—

ŠTO JE VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE (bullying)?   To je oblik agresivnog ponašanja (jednog djeteta ili grupe)   namjerno i svjesno (povreda, strah, poniženje, uništavanje, izoliranje)   traje duže vrijeme (2-3 puta mjesečno i češće)   usmjereno je na isto dijete   postoji nesrazmjer  snaga (nasilno dijete je vidljivo jače, agresivnije, hrabrije, samopouzdanije), odnos moć : bespomoćnost

 

ZLOSTAVLJANJE NIJE:   slučaj koji  se dogodio jednom i neće se ponoviti prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum slučajna povreda ili pogreška nenamjerno nanošenje boli prijateljsko zadirkivanje nasilno rješavanje sukoba između djece iste moći

RAZLIKOVATI:   GRUBU IGRU, IGRANJE, TUČNJAVU OD ZLOSTAVLJANJA

Kod uobičajenih sukoba među djecom, koja se ne smatraju nasilništvom, djeca:

• ne inzistiraju da mora biti po njihovom pod svaku cijenu
•  
• mogu dati razloge zašto su u sukobu
•  
• ispričaju se ili prihvate rješenje da nitko nije "pobjednik"
•  
• slobodno pregovaraju da bi zadovoljili svoje potrebe
•  
• mogu promijeniti temu i otići iz situacije
•  

IGRA: — djeca se smješkaju ili smiju   glume udarce koji ne pogađaju ili to čine vrlo blago   igraju se tako da je netko glavni, a ostali ga slijede/ ili trči za partnerom u igri

ZLOSTAVLJANJE: —   učenik se mršti ili izgleda nesretno ili ljuto     pokušava se maknuti      ne izmjenjuju uloge, nasilnik je stalno dominantan

Vršnjačko, kao i svako drugo nasilje,

može poprimiti vrlo različite oblike,

koji se mogu javiti samostalno, ali često i u kombinaciji,

pa razlikujemo:

  verbalno (vrijeđanje, prijetnje, omalovažavanje, psovanje, zastrašivanje...),

fizičko (udarci, guranje, čupanje, pljucanje, krađa i uništavanje stvari učenika...),

socijalno (izoliranje, nagovaranje druge djece da se ne druže s nekim djetetom, širenje neugodnih glasina o učeniku, ucjenjivanje),

psihološko (praćenje, prijeteći pogledi...)

cyberbullying (verbalno i socijalno nasilje putem Interneta i društvenih mreža)...

---

 

Kada se roditelji trebaju zabrinuti?

 

• U situacijama kada dolazite u sukob s Vašim djetetom, primjećujete da popuštate.
• Dijete Vam često prkosno odgovara, vrijeđa vas i psuje.
• Ima običaj udariti ih, pljunuti ili na neki drugi način fizički napasti kada je ljutito.

• Ponaša se loše samo u određenim situacijama – prema susjedima se ponaša pristojno, no prema roditeljima pokazuje gnjev i prkos.
• Učestalo se odbija pridružiti obiteljskom ručku.
• Kategorički odbija izvršavati školske obveze.
• Učitelji se često žale na dijete.
• Često Vam je neugodno pred drugima zbog toga kako se Vaše dijete ponaša.

• Bez obzira koliko se trudili i pokušali udovoljiti svom djetetu ono je kontinuirano frustriran i osjeća da ga i dalje podcjenjujete.

• Čini Vam se da Vaše dijete ima značajne poteškoće u uspostavljanju i zadržavanju prijateljstava, da se ne uklapa ili da se u odnosima s drugima kontinuirano osjeća manje vrijednim.

• ---

 

"Oko za oko" će samo dovesti do toga

da cijeli svijet postane slijep.

Jimi Hendrix

 

---

Što uciniti ako je Vaše dijete izloženo nasilju u školi?

 

Ostanite smireni i strpljivi; vjerujte djetetu i slušajte ga; otvoreno razgovarajte o tome što se dogodilo; postavljajte pitanja, ali činite to oprezno

 

Pokažite djetetu da Vam je stalo do njega i do toga da uspješno riješi problem; ne govorite ništa što bi moglo povećati osjećaj straha ili usamljenosti kod djeteta; važno je da dijete zna da ima pravo na zaštitu te da se ima kome obratiti

 

Ohrabrite dijete i recite mu da je postupilo dobro kada se obratilo Vama za pomoć

 

Ne poduzimajte nikakve ‘korake’ prije nego što ste o tome razgovarali s djetetom; roditelji ponekad zbog uzbuđenosti reagiraju emotivno i naglo, na način koji još više pogorša stanje kod djeteta (Npr. roditelj se obračuna s nasilnim djetetom ili u susjedstvu ispituje djecu da bi utvrdio što se zbilo...)

 

O događaju obavijestite razrednicu i/ili osobu iz stručnog tima škole; ispričajte detaljno što se dogodilo i koliko je trajalo; Škola će Vas izvijestiti koje korake će poduzeti – SURAĐUJTE SA ŠKOLOM

 

Ako ste primijetili da je Vaše dijete češće izloženo nasilju, pokušajte dogovoriti s razrednikom/com da dijete smjesti u klupu s djetetom koje je dobar prijatelj, ali je i vješto u socijalnim situacijama, kako bi Vaše dijete naučilo kako se družiti s drugima, ali i kako se zauzeti za sebe i pri tom nikoga ne povrijediti

 

 

Pomozite djetetu da shvati zašto je nasilno dijete to učinilo; ono treba shvatiti da nije krivo za ono što mu se događalo; ako je Vaše dijete bilo čime izazvalo agresiju drugog djeteta, upozorite ga na to

 

Ako dijete pati od ozbiljnijih problema nakon što je bilo izloženo nasilju, potražite pomoć stručnjaka.

 

  Ne potičite dijete na osvećivanje ("Samo ti njega udari! Vrati mu!")

 

 

Podučite dijete ponašanjima koja ga mogu zaštititi od nasilja u školi:

 

Čak i kada smo jako uplašeni jer nam netko prijeti, korisno je ponašati se hrabro: podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oči.

 

Ignorirati nasilno dijete kada je to moguće (jer nasilno dijete često želi njegovu reakciju).

 

Zauzeti se za sebe. Reći "ne", a zatim mirno otići.

 

Povjeriti se odrasloj osobi.

Djeca često smatraju da bi povjeravanje odrasloj osobi bilo tužakanje.

Potrebno je objasniti što je tužakanje a što je traženje pomoći:

tužakanje je kad govoriš što je netko učinio samo da bi mu nanio zlo.

Tužakanje nije kada kažeš što ti je netko učinio kada se nađeš u nevolji, da bi zaštitio sebe.

 

Povjeriti se prijateljima i potražiti pomoć.

 

 

Ne uzvraćati na nasilje nasiljem. Netko bi mogao biti i ozlijeđen.

 

 

 

---

 

Što učiniti ako je Vaše dijete nasilno?

 

 

Ako ste primijetili da je Vaše dijete nasilno prema suučenicima, mlađoj djeci i drugima, važno je odmah reagirati i dijete poučiti nenasilnim metodama rješavanja sukoba, zadobivanja pažnje, sklapanja prijateljstava i dr.

   

Sjetite se da su nasilna djeca u starijoj dobi češće počinitelji kaznenih djela.

 

Ne tražite opravdanje za djetetovo nasilno ponašanje.

 

Tražite od djeteta da Vam detaljno ispriča što se dogodilo.

 

  Pitajte ga što je svojim ponašanjem željelo postići.

 

Pitajte da Vam kaže što je bilo loše u tom ponašanju.

 

Predložite djetetu da se stavi u položaj svoje žrtve. Kako se ono osjećalo?

 

 

Kako bi drugačije i nenasilno moglo riješiti tu situaciju sljedeći put?

 

Ne zaboravite pohvaliti dijete za miroljubivo ponašanje.

 

Poučite dijete nenasilnom rješavanju problema (utvrđivanje problema, što sve može učiniti, koja je mogućnost najbolja).

 

Ne negirajte djetetove emocije.

 

Poučite ga kontroli ljutnje.

 

Ponašajte se prema djetetu onako kako biste željeli da se ono ponaša prema drugoj djeci.

 

Izvori:

1.Kocijan-Hercigonja, D (2013.) izlaganje Uzroci nasilja među djecom i mladima - uloga škole i obitelji u prevenciji

2. Krmek, M. Nasilje među djecom - bullying. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

3.

 

---

 

     Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (NOVI!):

Na sjednici održanoj 15. travnja 2024. godine Vlada Republike Hrvatske donijela je novi Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, čime se prestaje primjenjivati prethodno važeći Protokol iz 2004. godine.

Imajući u vidu pojavu novih oblika nasilja među djecom i mladima, kao i na potrebu da se, osim područja intervencija, u Protokol uključi područje preventivnih aktivnosti te odrede jasne uloge i odgovornosti u pružanju koordiniranih, sveobuhvatnih i integriranih usluga resornih tijela i nevladinih udruga, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne koordiniralo je izradu novog Protokola. Protokol se odnosi na slučajeve nasilja među djecom i mladima do 21. godine, a definira način postupanja i suradnje nadležnih tijela i organizacija civilnog društva u provedbi aktivnosti radi prevencije i sprječavanja nasilja, zaštite žrtava i poduzimanja adekvatnih mjera obiteljsko-pravne ili kaznenopravne zaštite protiv počinitelja.

        U privitku se nalazi tekst Protokola (izvor)

Jezik nema kosti,

ali lomi kosti.

narodna poslovica

Učenici 7.a, Antonio Brekalo, Josip Lerotić i Ivan Plazibat su povodom

Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. 11. 2014. g. napravili plakat.

Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja u obitelji, a osobito:

tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije	tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe
psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama, protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja	ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva
spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje

   Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji:

Protokol kazuje što nadležna državna tijela i drugi koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pružanju pomoći i zaštite osobama izloženim nasilju u obitelji trebaju poduzimati, kao i oblike, način i sadržaj njihove suradnje.

       Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, broj 116/03.) osobito naglašava obvezu prijavljivanja nasilja u obitelji te da su zdravstveni djelatnici, djelatnici socijalne skrbi, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi i djelatnici odgojnoobrazovnih ustanova dužni prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti. Osobe koje ne postupaju u skladu sa zadanim obvezama čine prekršaj.

U privitku se nalazi tekst Protokola (izvor: Ministarstvo socijalne politike i mladih)