Učenici izvještavaju...

Učenica 8.b., Antonela Plazibat pripremila je za svoje vršnjake iz razreda zanimljivo izlaganje, koje je održala na satu kemije, tijekom siječnja 2015. g..

Tema su bile droge i njihove posljedice te kriminalne organizacije povezane s trgovinom drogama. Ovdje donosimo mali dio njenog uistinu temeljitog izlaganja:

Kada se točno u povijesti pojavila droga nije poznato, ali znanstvenici su utvrdili da se još u staroj Kini koristio opijum, a u na području Turske, hašiš.

Broj osoba, tj. potrošača droge, 2005. g. bio je 200 milijuna (u dobi od 15 do 64 godine), a u odnosu na cjelokupnu svjetsku populaciju to bi bilo 5%. No, to je samo broj koji je prijavljen i poznat Uredu za suzbijanje droga i kriminala pri Ujedninjenim narodima (UNDOC). Ured je osnovan 1997. g., a sjedište mu je u Beču.

Što su to droge?

Psihoaktivne droge su sredstva koja kada ih čovjek uzima djeluju na njegov središnji živčani sustav (mozak) te mogu mijenjati mišljenje, osjećaje i ponašanje onog koji ih uzima.

Ponovljeno uzimanje droga dovodi do stvaranja psihičke i fizičke ovisnosti.

Mnogi ljudi misle da postoje "teže" i "lakše" droge, no zapravo, nema razlike.

Droge mogu imati različito djelovanje, ali na kraju imaju slične posljedice, pa oni koji ih uzimaju završe u zdravstvenim ustanovama na odvikavanju ili u zatvorima.

Postoji desetak kriminalnih organizacija na svijetu koje se bave trgovinom drogom. Zajedničko im je da se bave i drugim kriminalnim aktivnostima, nasiljem, trgovinom ljudima i oružjem, prostitucijom.

Foto: Ana Ć. 8.a

Dragi naši čitatelji!

Naša reporterka Nanda donosi plesne vijesti iz Poreča

Od 28. 5. do 1. 6. 2014., u Poreču se organizirao svjetski plesni događaj. Na gala večeri, u Zelenoj laguni, održan je plesni spektakl pod nazivom DANCESTAR NIGHT kada su plesali najbolji svjetski parovi. Njihovi plesovi bili su inspiracija za sve nas, vidjelo se koliki trud i napor ulažu plesači.

Tome su prethodile kvalifikacije u različitim plesnim i dobnim kategorijama, pred sucima u nas i drugim zemljama.

Organizator ovog događaja je Međunarodna plesna udruga (ESDU).

Nanda, 7.a

iz AQUARIUMA SPLIT

by Tin Kostanić, 6.a

svibanj 2014.

Dragi čitatelji e-Kavala,

u subotu, 31. 5. 2014., posjetio sam AQUARIUM SPLIT koji se nalazi u Vranjicu.

Bilo je fantastično!

Vidio sam nekoliko bazena i puno akvarija u kojima plivaju ribe različitih vrsta i veličina. Najviše mi se svidio veliki akvarij u kojem plivaju morski psi i druge velike ribe.

Imaju akvarij s rakovima, kornjačama, malim krokodilima (aligatorima), hobotnicama, murinama i drugim ribama.

AQUARIUM je prekrasno uređen s različitim predmetima iz prošlosti, na primjer, antičkim stupovima, kosturom lađe, ronilačkim odijelom itd.

Svima preporučujem da posjete AQUARIUM SPLIT u Vranjicu.

Evo i nekoliko fotografija, da možete vidjeti što vas očekuje...

Vaš Tin

Iznenadni trenuci inspiracije...

ŠKOLSKA IZLOŽBA UČENIČKIH RADOVA

POVODOM DANA NADARENIH UČENIKA

21. 3. 2014.

Foto: Klara Šunjić, 7.a

Bura u Stobreču

…osvrt učenika 4.b na pjesmu Tina Ujevića Bura na Braču…

Kad u Stobreču puše , sve je vedro uz malo oblaka. Rolete se tresu , cvijeće, borovi i jele ljuljaju se kao da plešu. Kukaca ima manje jer im vjetar otežava let. Ali od svega je najljepše more koje žubori s morskom pjenom. Kad zapuše bura hladnije je pa se toplije oblačimo. Po buri vani idem rjeđe, a kad se vratim iz vana s prozora čeznutljivo gledam igralište po kojem leti samo prašina. Nema nas.

Ante Grčić      4.b

Bura u Stobreču je nekad jaka, a nekad slaba. Često nosi sa sobom hladnu kišu i tmurno vrijeme. Kada puše bura u Stobreču, nosi po praznim ulicama smeće i lišće. More tada postaje valovito. Divlje. Snažno. Bura zna  iščupati poneko stablo, razbiti prozor. Bura je hladna. Munjevita. Zanosi nas. Bura.

Tomislav Baržić    4.b

Foto: Anđelina Plazibat, 7.a

Bura u Stobreču

…osvrt učenika 4.b na pjesmu Tina Ujevića Bura na Braču…

Bura njiše brodove. Svi su u svojim kamenim kućama. Plavo Jadransko more zasjaji. More pokriva plaže da ih utopli. Mornari plove i hvataju ribe. Nebo je vedro. Poneki oblak se njiše na njemu.  Palme u Stobreču se savijaju na sve strane. Puno malih ptičica pjeva u zboru. Šareno je kad je bura.

Djeca viču: „ Hura, hura, puše bura!“

Stobreč voli buru!

Tina Šamija    4.b

Kad u Stobreč dođe bura sve se trese. Tresu se kuće i palme. Nastanu veliki valovi. Ja ležim u svojoj toploj sobi i gledam more. Gledam brodove kako se valjaju.  Sunca nema pa ne idem vani. Tata mi kaže da jaka bura sve gura.  Svi se  nadamo boljem vremenu.  Sve je zatvoreno, prozori, vrata, kafići…

Ali kad se majka vrati s posla nestane bure…Sretan sam…Idem vani… Mama je tu…

Lovro Cokarić   4.b

Foto: Klara Šunjić, 7.a

Razrednica

Bruno Radić 6.b

Svako jutro kad idem u školu,

moram popiti jednu kolu.

Zbog te moje navike u školi,

uvijek me malo glava zaboli.

Ja imam dobru razrednicu,

Ivanu Burić, našu zajedničku nastavnicu.

Naša lica uvijek su nasmijana,

a neka čak i zaigrana.

Možda naša nastavnica

ne viče na nas,

ali ako netko nije dobar,

neće dobiti niti as.

S njom se svi veselimo

bez obzira je li vanI

sunčano ili oblačno.

Nama vrijeme nikad ne škodi

kad naša Ivana Burić

s nama lekciju vodi.

Foto: Anđelina Plazibat, 7.a

Ljeto

Bruno Radić 6.b

Tijeko školske godine svi se malo muče,

Ali zbog škole nešto i nauče.

Veliki odmor potroše na igru,

A dežurni nastavnici na njihovu brigu.

Svi se volimo igrati i zabavljati,

Ali nema ljepšeg nego se ljeti kupati.

Zadnji dan škole svi na plažu krenu,

Brzo skoče u more, sigurno u rekordnom vremenu.

Taj dan svi od sreće skačmo,

Toliko smo sretni da neznamo što ćemo.

Iako sunce ljeti jako grije,

Ali zato se vode puno pije.

U moru se stalno prskamo

I u more uvijek skačemo.

Nema djeteta koje ljeto ne voli,

Ni jedno dijete nemože bez morske soli.

Prošle smo godine puno plivali,

Pa su nas kukovi malo zaboljeli.

Netko se možda malo porezao,

Ali bez obzira na bol se sa svima zezao.

Eto, ljeto djecu veseli,

Ali nećemo vječno biti mali.

Foto: Klara Šunjić, 7.a

Legenda grada stobrečkog

Frane Džinić 7.a

Bilo jednom davno kada je kralj Čičkorički u smrdljivon gradu Stobreču prebivao. Bio je tu i dvorac od zlata koji je bio predivan. Zidine su se dizale 60 metara u zrak.

Njegova žena Jana imala je dugu zelenu tuniku. Svake večeri, najbolja dvorska luda, Zdeslav, zabavljao je kralja i kraljicu i sve stanovnike velikog kraljevstvo. Bio je tu i još jedan koji uvijek upada u probleme. Zvao se Lovro Blažević.

Mrzio je kralja Čičkoričkija zato što mu je oduzeo zemju. Svaki put kada sagradi sebi kuću, vojska kralja Čičkoričkia mu je spali. Zato sada živi u štali od princa Pavla. Uvijek se skriva jer se boji da će ga Čičkorički ubiti ako ga nađe.

Od kako ga je prinčev otac Ignacije zbog ponašanja protjerao iz kraljevstva došao je ovdje u Stobreč. Lovro Blažević uživa gledajući kraljevu mornaricu. Bilo je tu tisuće brodova koji su imali najbolje mornare.

Bila je tu kraljeva kći, princeza Milenka. Lovro je u nju bio zaljubljen. Tu je bila jedna Lovrina tajna koju je znalo samo jedno biće. Lovro je posjedovao magiju i za pomoć se obraćao zmaju. Zmaj mu je govorio da je kralj zao. Jedne večeri u središtu šume okupljalo se milijuni čarobnjaka.

Odlučili su napasti kralja. Nije im trebalo oružje da dobiju bitku. Kralj Čičkorički više nije bio kralj. Živio je kako je živio Lovro. U štali. Kralj je bio Lovro, imao je sve što je Čičkorički imao. Mornaricu, vojsku, ženu.

Ali, imao je i što Čičkorički nije imao. Prijatelje i najveću ljubav, princezu Milenku. Zmaj je mogao ići svugdje, čak je bi glavni u vojsci. Milenka i Lovro imali su pet djece baš kao Lovrini roditelji. Živjeli su sretno i dugo s mnogo lijepih stvari. Dok je prije Stobreč imao strašne poraze, ružne i smrdljive ulice, sad kad je Lovre na vlasti vratio se stari sjaj, čistoća i sve dobro kako bi i trebalo biti.

Lovru su svi štovali kao najboljeg, najvećeg i sve naj kralja.

Foto: Anđelina Plazibat, 7.a

VALENTINOVO

Evo je ide

svi se okreću

sad kad je vide

svi se prevrću.

Sjaji se, pozdravlja sve

svi je gledaju kao ludi

pjevaju joj pjesme ljubavne

a ti samo lijepa budi.

Sad kad vidim je ja

volio bih je upoznati

uzeti ću malo cvijeća

za nju u buket pretvoriti.

Sada kada imam snagu

sve to nestaje

sada vidim samo maglu

a moja ljubav prestaje.

Sada više nije lijepa

sad je nešto drugo

sad je samo baba slijepa

ubij me ružna prugo.

Sada vidim tamu

sada vidim sve

čujem samo galamu

a ne pjesme ljubavne.

Foto: Klara Šunjić, 7.a

Foto: Anđelina Plazibat, 7.a

LJETO

Ljeto je tu ,

blizu u kutu

Sunce zove ,

na moru je iza bove .

Čekamo taj tren ,

kad Sunce zažari ,

da se u moru igramo ,

da ljeto nezaboravimo .

Škole na ljeto za mene neće biti ,

od nje se želim i skriti .

Želim na ljeto s prijateljima biti ,

i slasna pića piti .

U 9. mjesecu će se sunce opet kriti ,

pa će bit hladno i u tople

domove ćemo potrčati .

Bruno Radić 6.b

Nacrtala: Magdalena Palinić, 8.

LJUBAV MOJA

Gledam tebe svaki dan ,

ljubav me obasipa .

U školu dolazim sad ,

gledam u tebe u zadnji čas .

Srce mi polako kuca ,

kad uđeš u razred sad ,

čekam da otkuca sat .

Nastavnici me ispituju ,

ali ja sam dobre volje .

Od silne ljubavi tvoje ,

meni puca srce moje .

Ne mogu ga smiriti .

Puknut ću sad .

Sutra ću ti reći :

VOLIM TE SAD !

                                                                        Antonela Sičenica  6.A

PROLJEĆE

Stiglo davno proljeće ,

al se budi zima .

Sa trona se ne miče

i ne da mu mira .

Jedan dan je sunce ,

a tri dana kiše .

Svakom je na zemlji

dosta više .

Probudi se proljeće

i zimu pobijedi ! 

Nek procvate cvijeće

i ostalo što slijedi .

Nek proljeće šara ,

čudne slike stvara ,

zdravlje da se diše ,

da bolesti nema više .

                  Danira Udiljak 6.B

Naslikala: Anna-Marija Petričević, 8.a

IGROKAZ: Dvije banane

1.BANANA: (hvalisavo govori) „Baš sam danas lijepa!“

2.BANANA: „Ma daj, molim te! Nitko nije ljepši od mene.“

1.BANANA: (lukavo) „Aaaa. Da si ti uistinu lijepa kao što govoriš, sada ne bi imala čokolade na nosu.“

2.BANANA: „Ha, ha, ha. Pa to je smiješno. Ja, ja da imam čokolade na nosu? Ma, ti se šališ.“

1.BANANA: (lukavo) „Dobro. Nemaš čokolade na nosu. Zezala sam te. Oprosti.“

2.BANANA: „Stvarno? Znači, nemam čokolade na nosu. Oprostit ću ti.“

1.BANANA: „Znači, jesmo li i dalje prijateljice?“

2.BANANA: „Naravno. Bile smo i ostat ćemo prijateljice.“

Antonia Radoš, 3.a

Nacrtala: Eleonora Nardiello, 3.b

IGROKAZ: LJUBAV

Antonia Radoš 3.a

ULOGE:Luka (Marko R), sestra Ana Matea), prodavačica Marija (Doris), Ivana (Antonia)

Luka: Baš mi se ne ide u školu.Kad bi barem postojao ljubavni napitak da me Ivana zavoli.

Ana: O čemu ti to razmišljaš?

Luka: Ma o ničemu.Pusti me na miru.

Ana: Ok.

Luka: (potiho govori da ga Ivana ne čuje) Eno je. Pogledaj Ana kako je lijepa.

Ana: Tko to?

Luka: Ma Ivana iz b razreda.

Ana: Aha.Ok.

(Noć je i Ana spava. Luka se iskrcao iz kuće i došao do prodavaonice napitaka.)

Marija: Što ćeš ti ovdje tako kasno?

Luka: Tražim napitak da me Ivana zavoli.

Marija: Pa dobro onda. Dat ću ti ga, ali nikome ni riječi. Jasno?

Luka: Ok. Nitko neće doznati.

(Jutro je. Ana i Luka su na velikom odmoru. Ivana je izgubila bocu i traži je. Luka je našao bocu i stavio u nju napitak.)

Luka: (Prilazi do Ivane) Ovo je tvoja boca, zar ne?

Ivana: Da, to je moja boca. Hvala ti. Baš sam žedna.

Ivana: Znaš, nekako se osjećam.... Predivno.

Luka: Hmm... To je čudno. A dao sam ti ljubavni napitak.

(To je Ivana slučajno čula. Luki je izletjelo.)

Ivana: Molim???

Luka: (Ivana odlazi) Oprosti. Čekaj Ivana! Stani!

Luka: Eto djeco, moj se trud nije isplatio.

MOJ DNEVNIK

12. OŽUJAK 2014. G., srijeda

Danas u školi nije bilo loše. Iako sam se jedva probudila i pospano otišla u školu na predsat, potpuno sam razbuđeno i trezveno pisala test iz prirode i društva. Nadam se odličnoj ocjeni. Razveselit ću, već znate koga, svoju najdražu mamicu.

Poslije podne sam se uspjela posvađati sa sestrom. Ne znam je li ona više u pubertetu ili u PMS-u. Kada je nervozna i živčana, najrađe bi je zamijenila za neku normalniju sestru, ali do kraja dana joj uvijek sve oprostim.

U dvorištu sam se ludirala s Enom, susjedom i prijateljicom, hranile smo mačke i lovale ih oko kuće. Kod kuće sam gledala omiljenu seriju. Skoro su se Nina i Fabian poljubili.

I evo, još jedan je dan gotov. Još dva dana do vikenda i još 19 radnih dana do školskih praznika.

Jupi! Jedva čekam.

Klara Katić, 4.a

MOJA USAMLJENOST

Mama radi poslijepodne. Tata je na sastanku Upravnog vijeća. Braco je u školi. Seka je na tečaju Engleskog jezika ili na treningu odbojke ili Hip-Hopa. Opet sam sama!

Stan je tako velik, a ja tako mala. Već je pao mrak. Vani puše jugo i pada kiša. Uglavnom su ljudi u svojim kućama sa svojim obiteljima. Čini mi se kako sam samo ja sama. Kroz prozor ne vidim ni šetače. Sva sam svjetla u kući upalila. Istovremeno gledam televiziju, slušam radio i surfam fo Face-u. Ne radi mi se ništa pametno. I najomiljenije serije su mi dosadile. Nikoga nije briga za mene! Svi su puni obaveza. A ja bih se samo igrala, razgovarala s nekim, podijelila svoje misli i osjećaje. Ljubav, čovjek, prijatelj, sve su to najveća bogatstva na svijetu.

Kada sam usamljena, tada sam tako tužna i jadna. A onda, dignem slušalicu, nazovem susjedu i pitam je hoće li se doći igrati kod mene. „Evo me, dolazim!“, kaže ona, i dan je opet sunčan!                                          Klara Katić, 4.a

VALENTINOVO

VALENTINOVO JE

DAR IZ BOŽJIH RUKU.

NEKI GA KORISTE

NA SVOJU MUKU.

TAD SE PRVA LJUBAV PRONAĐE

IZ NJE NOVA SNAGA IZVIRE.

VALENTINOVO LJUBAV JE TVOJA

A TI SI LJUBAV MOJA.

I KAO SUNCE I MJESEC

MI SMO BLISKI ALI,

IPAK SI U MOJOJ MISLI.

KUPIT ĆU CVIJEĆE,

A LJUBAV PRETVORITI U NEŠTO VEĆE.

I PINGVIN RIBU VOLI,

A JA JUHU, I BEZ SOLI.

Lovre Vidaković, 7.a

Legenda grada stobrečkog

Biješe to strašno doba. Cijeli grad opasan gromadnim pustim zidinama biješe posut pepeom. U to vrijeme vladala je najgora kraljica na svijetu. Zvali su je Vatrena kraljica. Imala je duge haljine istkane od niti vatre i zlata. Dugu goruću kosu i hladno oštro lice. Ime joj bi zapisano kao Kraljica Viktorija.

Govori se da je bila čarobnica, okrunuće zla!Zvijer koja se prerušila u ljudski, naizgled zastrašujući obilk.

Tog dana pripremala je bal u ime svoga 30.rođendana. Pozvala je najuglednije plemićke rode u svoj dvor. Naravno velika polovica od njih odbila je poziv izmišljajući raznorazne razloge, samo zato što su se bojali Vatrene Kraljice, a još više njezinog ljubimca lava Lorda.

Ipak oni najodvažniji udostojili su se ući kroz ta zlatna vrata u središte paklene kule.

Ispred vrata se se zaustavljale velebne kočije sa grbovima svojih vladara.

Za čudo, nitko nikada nije vidio kraljicu na danjem svijetlu, nikada nije napravio koraka više nego od svoje odaje do zlatne dvorane.

Kada su se hrabri junaci okupili, kraljica je održala počasni govor. Njezin je glas bio nepodnošljiv za slušanje. Odzvanjao je zidinama i odbijao se od sva vrata.

No kraljicu je nešto prekinulo u govoru. Pogledala je prema vratima terase. Tamo je stajao njezin lav. Preplavio je užas i strava. Potrčala je prema njemu. Svijetlost dana uhvatila joj je lice. U licu su jasno vidjeli odraz lava.

Tad se kraljica popela na najvišu skalu terase. Svima je počela pripovijedati o njenoj snazi i moći. Da ako ikome kažu, bacit će ih u lavu. A tada se dogodilo čudo. Vatrena Kraljica od silne mržnje i ponosa poskliznula se i pala u duboko sivo more. Njena vatra zauvijek se ugasila, iako i dan danas kruže priče da još negdje po svijetu šeta kao lav ili prosjak, i čeka svoju priliku da joj se vrati snaga i ponovno se vrati na vatreni tron.  

K.Š.7a