2013-11-18 09:32:50

Dan sjećanja na Vukovar

Upalimo svijeću u parku

Dragi učenici i djelatnici Škole,

 

danas Hrvatska obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.

U znak sjećanja na žrtve grada – heroja građani diljem naše zemlje pale svijeće, a danas kreće i kolona sjećanja.

Vas, dragi učenici i djelatnici škole, pozivam da se danas u 16 sati okupimo u parku kod spomenika braniteljima i dostojanstveno upalimo svijeće i na taj način damo svoj doprinos spomen akciji „I u mom gradu Vukovar svijetli."

Ravnateljica:

Marina Baćak, prof.

Učenički radovi inspirirani Gradom heroja

Antonela Plazibat 7.b

NAŠIM HEROJIMA

 

Veličanstven grad, bio,  veličanstven u boli i ranama ostao.

Zbog njega ustajali su svi na noge i pokazali svoju ljubav i odanost prema Domovini, otjeravši  neprijatelje iz Vukovara.

Mnogi naši hrabri očevi do smrti branili su Vukovar  kada su sve nade bile izgubljene.

U svome srcu ponosno nosim bijele križeve u spomen naših branitelja. Crven, bijel i plav sada vijori Vukovarom.

Ranjena golubica leti iznad Vukovara iznad zelenih polja, ispod plavog neba noseći poruku cijelom svijetu.

S radošću mogu reći : Vukovar u srcu imam ; svoj grad heroja.

Rane golubice pomalo zacjeljuju . sada već odrasli ljudi koji su izgubili svoje djetinjstvo, svoje najmilije, ne mogu to lako zaboraviti. Puno snage i ljubavi treba uložiti kako bismo izgradili snažni  i ponosni Vukovar te  obnovili njegov dah.

Vukovar je postao simbol Hrvatske za borbu i domoljublje svih nas. Uvijek treba imati spomen na njega , sjećati ga se pričati koliko je suza isplakano, koliko je obitelji u crno zavijeno , domova izgoreno , duša izgubljeno. Nikada nećemo pasti jer postali smo jači, ponosniji, hrabriji  i ujedinjeni.

Ova sudbina grada Vukovara treba biti primjer svima da se zaustave ratovi u cijelom svijetu.

 

Luka Džalo 5.a

Vukovar

Na spomen  grada Vukovara su svi pomalo tužni, ali i puni ponosa.

Zamolio sam roditelje da mi ispričaju nešto o Vukovaru.

Ispričali su mi o tuzi  i stradavanju ljudi. Zamislio sam svog vršnjaka u tadašnjem Vukovaru. Kako mu je bilo teško?

Možda je izgubio oca ili majku , možda prijatelja. Nije mogao mirno ići u školu  kao ja mirno svako jutro. Nego se morao skrivati u hladnim, mračnim skloništima. Sigurno je htio trenirati neki sport, ni to nije mogao!  Mislim kako mu je bilo teško, nije mogao ostvariti svoj san!

Molim dragog Boga da čuva sve one koji su preživjeli strahote Vukovara i za sve one kojih više nema.

Htio bi jednog dana otputovati u Vukovar.


Osnovna škola Stobreč