Škola se priprema za svečanost kruha...

Postavljaju se panoi i zanimljivi postav u atriju naše škole polako se puni plodovima, a učenici pišu stihove...

Bruno Pušić, učenik 3.a napisao je

KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI

Često slušam priču moje bake o mirisnom kruhu kojeg je pekla njena mama.

Obično ga je pekla noću kako bi ga jeli svježeg.

Cijela kuća mirisala je opojnim mirisom kruha.

Kruh se nikad nije bacao.

Ostaci su služili kao hrana ptičicama.

Jedu ga svi, tijekom dana nekoliko puta.

Zato se i kaže kruh naš svagdašnji.

Kada prođem pored pekare i osjetim miris kruha, sjetim se priče moje bake.